Najbolji restorani na putovanjima najčešće su oni za koje se moramo namučiti da bismo ih pronašli, bilo surfajući internetom ili potragom na licu mjesta. Svaka čast na iznimkama, ali većinom se dugo pamte biseri koje smo potpuno slučajno otkrili, teško se sporazumjeli s konobarima koji ne govore strane jezike i uživali u jelima domaće kuhinje po pristojnim cijenama. Spremate li se u Italiju? Proučite i 5 pojmova koje treba naučiti kako se ne biste razočarali ponudom hrane.
Pravilo "200 metara"
Na Trgu svetog Marka u Veneciji tek 1 posto restorana vode lokalci. Među ostalih 99 posto mnogo je onih koji uopće nemaju pravog kuhara niti kuhinju, nego jela iz zamrzivača i mikrovalnu. U većini europskih gradova nećete naći dobar lokalni restoran u krugu od 200 metara oko najpopularnijih znamenitosti. Stoga, da biste našli mjesto na kojem jedu domaći gosti, a ne zapeli u osrednjem restoranu iz kojeg ćete izaći u najmanju ruku razočarani, poželjno je udaljiti se od centra.
Bez fotografija
Ulični jelovnici na engleskom jeziku neki su od indikatora da treba produžiti dalje u potrazi za drugim restoranom. Nastavite hodati i ako je na ploči ili meniju gomila jela, a ugledate li fotografije – nemojte se ni zaustavljati jer je gotovo sigurno da se radi o zamci za turiste. Što je jelovnik manji, to je bolje jer dugačke liste jela često ukazuju na to da će na stol stići nešto iz zamrzivača. Upitate li za „specijalitet dana“, nećete pogriješiti. Također bacite oko na vrata. Naljepnice s oznakama Michelin i Gault & Millau dobar su znak.
Ima li opušaka?
U zemljama koje zabranjuju pušenje u restoranima, ali su stanovnici strastveni pušači – kao što je to slučaj u Parizu, gdje se na grijanim terasama pale cigarete bez obzira na temperature ispod ništice, jedan od pokazatelja popularnih restorana mogu biti i opušci. Bilo da su na pločniku ili u pepeljarama ispred restorana, mogu ukazivati na to da ste nabasali na restoran u koji domaći rado zalaze.
Bez nagovaranja...
Vabilice ispred restorana loš su znak. Kvalitetnim restoranima ne treba dodatna reklama jer se dobar glas daleko čuje, a ako vas netko vuče za rukav, to ne miriše na dobro. Jednako vrijedi za obećanja o besplatnim pićima ili desertima.
Prepoznajte turiste
Ako niste sigurni treba li otići ili ostati u restoranu – osluhnite koji se jezik govori. Čujete li lokalce ili turiste? Osvrnete li se oko sebe i vidite vodiče, karte ili druga „pomagala“ za turiste, također je bolje otići nego žaliti.
Pogledajte na sat.
Francuzi ručaju od 13 do 13:30, a večeraju oko 20:30 do 21 sat, a većina ih i ne otvara do 19, 19:30. Talijani navečer ne ustaju od stolova satima, a jedu najranije od 19:30. Nije neobično da su kuhinje zatvorene od 14:30 do večernjih sati. Španjolci jedu i kasnije, u vrijeme kad se kod nas restorani već zatvaraju.
> Gnjevni Talijani: "Ako ih ne znate pripremiti, ostavite naša jela na miru!"
Kapučino u podne?
Osim doba dana u koje ručaju i večeraju, prije putovanja dobro je i doznati nešto više o navikama lokalaca kako biste sa sigurnošću mogli odabrati domaći restoran. Ponudi li vam konobar u Italiji kapučino u vrijeme ručka, to znači da ste sigurno na krivom mjestu jer ga Talijani piju samo za doručak. U Napulju je pak pizza prihvatljiva u vrijeme ručka, ali u Rimu se krušne peći pale tek navečer. Iako svako pravilo ima iznimaka, dobro otvorite oči i uši prije naručivanja kako ne biste bacili novac u vjetar.
France, au revoir: Nova zemlja postaje najposjećenija na planetu
