Galerija
Kvart “u sredini” koji je uvijek bio na raskrižju svjetova
Ortaköy doslovno znači “srednje selo” (Orta – srednje, köy – selo), i ime mu savršeno stoji: smješten na europskoj obali Bospora, između Beşiktaşa i Bebeka, stoljećima je bio mjesto gdje se Istanbul miješao bilo etnički, kulturno i trgovački. U osmansko doba kvart je bio poznat po multikonfesionalnoj i multietničkoj slici grada (muslimani, Grci, Armenci i Židovi), što se u Istanbulu najbolje osjeti baš u ovakvim rubnim četvrtima uz more, gdje su se ljudi oduvijek susretali zbog posla, ribolova i putovanja.
Danas je Ortaköy možda najpoznatiji po razgledničkoj kombinaciji džamije, rive i mosta, ali vrijedno je imati na umu da je ovo kvart s dubokim slojevima, i da se taj osjećaj stare kozmopolitske obale još uvijek može uloviti, pogotovo u mirnijim jutarnjim satima.
Džamija koja krade kadar (i zašto je svi fotografiraju)
Ako ste ikad vidjeli fotografiju Istanbula s džamijom tik uz vodu i mostom u pozadini, velika je šansa da gledate Ortaköy, odnosno džamiju Büyük Mecidiye. Podignuta je sredinom 19. stoljeća za sultana Abdülmecida I., a projektirali su je članovi slavne armenske arhitektonske obitelji Balyan. Ono što je ovdje posebno nije samo arhitektura, nego lokacija: stojite doslovno na rubu Bospora, a iza vas pulsira gradska šetnica. To je Istanbul u jednoj slici – vjera, voda, promet, ljudi, galebovi i energija koja nikad ne staje. Iako će vas vrlo vjerojatno unutrašnjost džamije pomalo razočarati, eksterijer je vrijedan svake fotografije.
Kumpir u Ortaköyu dolazi na 100 načina
U Ortaköy se dolazi i jesti, i to bez previše filozofije. Najpoznatiji street-food ovdje je kumpir, a to je zapravo golemi pečeni krumpir koji se prvo izgnječi s maslacem i sirom, a onda kreće kreativni kaos s dodacima. Ortaköy je postao sinonim za kumpir do te mjere da ga i veliki međunarodni gastro mediji navode baš kao najbolje mjesto u Istanbulu gdje se jede kumpir.
A sad onaj dio zbog kojeg se uvijek nasmijem: ovdje ćete pronaći “sto vrsta” kumpira. Naravno, nitko to ne broji, ali osjećaj je stvaran - stojite pred vitrinama punim salata, umaka, kobasica, kukuruza, maslina, raznih pikantnih kombinacija… i shvatite da je odabir najboljeg štanda najteži dio cijelog iskustva. Svi vas pokušavaju namamiti upravo na njihov mali štand ne bi li vam uvalili “najbolje” gastro iskustvo.
Zaboravite taksi: do Ortaköya se najljepše stiže brodom
Evo savjeta koji bih uokvirio: ako idete u Ortaköy, pokušajte ići brodom. Taksiji i gužve uz obalu znaju pojesti živce, a Bospor je ionako najljepša prometnica u gradu. Istanbul ima gradske trajekte koji povezuju Ortaköy s ključnim točkama, primjerice linija Ortaköy–Beşiktaş–Eminönü prometuje vikendima i blagdanima, a postoje i polasci prema azijskoj strani (Üsküdar/Kadıköy). Najbolje je baciti oko na aktualni vozni red prije polaska i sve plaćate Istanbulkartom, kao i metro.
Osobno, dolazak do Ortaköya brodom ima nešto magično. Približavate se obali, vidite džamiju kako raste iznad rive, a most se širi preko neba. To je jedna od onih istanbulskih scena koja vam ni nakon stotog puta ne dosadi.
Boemski dan uz Bospor: doručak, šetnja, kava i “samo još malo”
Ortaköy je idealan za boemski provedeni dan jer vas ne tjera da jurite. Ovo je kvart za sjesti i ostati. Meni je jedan od najdražih opcija doći ranije, uhvatiti stol uz Bospor i naručiti turski doručak koji doslovno izgleda kao da je netko odlučio iz frižidera izvaditi apsolutno sve namirnice odjednom. Onda lagana šetnja uz more, usputno razgledavanje štandova, možda kratko skretanje u sporedne ulice gdje se osjećaj grada odjednom utiša, pa kava ili turski čaj, a možda čak i oboje. Ako tražite konkretnu preporuku - savjetujem vam da odete u The House Caffe u kojem možete unaprijed rezervirati stol odmah do mora.
A navečer, kad se upale svjetla i most postane pozadina kao iz filma, Ortaköy donosi neku čarobnu ljepotu. Samo ste tu, i to je dovoljno.
Ortaköy u književnom Istanbulu: gdje Pamukova nostalgija ima smisla
Ako volite Orhana Pamuka, Ortaköy se lijepo uklapa u njegov Istanbul, grad sjećanja, šetnji i blage melankolije uz Bospor. Pamuk u svojim djelima često piše o gradu kroz kvartove, obalu i atmosferu koja se ne može objasniti samo znamenitostima, a Ortaköy se redovito pojavljuje kao dio tog bosporskog “mentalnog pejzaža”. Taj osjećaj mnogima u Hrvatskoj nije nepoznat ni s televizije: upravo su Ortaköy, njegova džamija i šetnica uz more često bili kulisa u popularnim turskim serijama poput "Zabranjene ljubavi" (Aşk-ı Memnu), ali i u drugim naslovima u kojima je Istanbul prikazan romantično, elegantno i pomalo nostalgično. Zato Ortaköy mnogima djeluje poznato već pri prvom dolasku kao mjesto koje ste već vidjeli, čak i ako ondje još niste bili.
Ortaköy je odlična baza i za spajanje s obližnjim klasicima: Beşiktaş je odmah do, Dolmabahçe je na dohvat, a šetnja prema Bebeku uz obalu jedna je od onih istanbulskih ruta koje su lijepe čak i kad nemate plan. I da, Ortaköy je i kvart u kojem ćete napraviti fotku koja izgleda kao razglednica, ali je još bolji kad ga prestanete gledati kroz kameru i samo sjednete.
Na vrhu litice: Najomiljenije selo u Francuskoj, za koje vjerojatno niste ni čuli
