Domaćini su goste detaljno upoznali sa eno-gastro i kulturnom ponudom Vrbnika i najavili peto izdanje manifestacije „Popi' i pojedi“. Radi se o seriji manifestacija kojima se promoviraju lokalne vrijednosti u proizvodnji i pripremi hrane i proizvoda od vinove loze uz pripadajuće običaje te lokalne folklorne i muzičke izraze.
„Popi' i pojedi“ čine tri temeljna programa raspoređena u turističkim vikendima tijekom srpnja i kolovoza: 03. do 05. srpnja Festival žlahtine – Otvoreni podrumi/Razgon, 12. do 19. srpnja Dani šurlica i 28. i 29. kolovoza Dani vina otoka Krka.
Prva destinacije je bilo vidikovac s kojeg se Vrbničko polje vidi kao na dlanu, a vinar Ivan Katunar je ispričao zašto Žlahtina svoje ime baštini od stare slavenske riječi žlahten, što znači plemenit. Nakon toga vožnja vlakićem kroz vinograde tek onda sam grad Vrbnik – grad na litici visokoj 49 metara, izvorište glagoljice, grad biskupa, rodno mjesto prvog hrvatskog tiskara, mjesto radnje Šenoinih romana (Kugina kuća, Čuvaj se senjske ruke) …
Na Placi Vrbničkog statuta uz zvukove „sopela“, starinski ples u narodnim nošnjama izveli su članovi mlađe folklorne skupine VKD Frankopan nakon čega je slijedila šetnja kroz bogatstvo kulturno-sakralne baštine: Knjižnica obitelji Vitezić, Prvi Vrbnički misal iz 1456. godine, stari tiskarski stroj , kip Blaža Baromića i Dragutina Parčića, etno zbirka, župna crkva, zvonik, vrbnički kapari, desetinec, vrbničko kolo, Dverca, kula i zidine i Klančić - najuža ulica na svijetu.
Enologinja, sommelijerka i predavačica Ivana Valić održala je vođenu degustaciju žlahtina i pokazala razna lica žlahtine. Svaka od njih je drugačija i odražava stil vinara i njegove vinarije: PZ Vrbnik, Vinarija Katunar, Kuća vina Ivan Katunar, Šipun, PZ Gospoja-Toljanić, Nada i Petar Čubranić i sinovi. Iako je vrbnička žlahtina sinonim za Vrbnik treba spomenuti i sansigot, autohtonu sortu koja se uzgaja samo u Vrbniku, te plavac mali koji je ovdje našao svoje najsjevernije stanište, te Valomet pjenušac koji pod budnim okom Posejdona dozrijeva na dubini od 30 metara ispod mora.
Sva ta krasna i posebna vina, bila su poslužena uz ručak na kojem su sudjelovali i vinari koji su spremno odgovarali na pitanja gostiju. A bez šurlica, poznate i omiljene ručno pripremljene tjestenine, na način kako se ona stoljećima priprema u vrbničkom kraju, nema pravog vrbničkog ručka. Nakon toga tipičan: presnec i povitica, kolači od ovčjeg sira i skute.
Postoji još mnogo toga u Vrbniku u kojem se na poseban način isprepliću kulturno-povijesno nasljeđe i prirodne ljepote što se ne mogu doživjeti u nekoliko sati, tako da mu se uvijek iznova možete vraćati i radovati se svakom novom dolasku.
Vidimo se u Vrbniku!
