Galerija
Neke su od prvih asocijacija na Galapagos Charles Darwin i teorija evolucije, biljke i životinje kakve se ne mogu vidjeti nigdje drugdje na planetu te savršeni mir. Okej, s ovim posljednjim smo pogriješili. Iz prve ruke doznajemo kako se na otocima usred velikog plavetnila Tihog oceana neumorno dižu hoteli i sve što je potrebno turistima koji dolaze sa svih strana svijeta kako bi se divili tom remek-djelu prirode.
Vanja Paris, menadžer zagrebačkog restorana Chevo's, a ujedno i konobar, kuhar, psiholog i izbacivač (sve po potrebi) kojem je jedna od životnih strasti spakirati kufere i uputiti se u nepoznato, svoje avanture prenosi na Facebooku. Po povratku s jedinstvenog arhipelaga priupitali smo ga i za pokoji savjet za organizaciju putovanja i snalaženje po otocima.
Koja je cijena avionske karte i odakle je najbolje letjeti?
Za otočje Galapagos s kopna se direktno leti isključivo iz dvaju ekvadorskih gradova. Prva je varijanta let iz prijestolnice Ekvadora - grada Quito, a sljedeća je opcija rezervirati svoje mjesto u avionu koji leti iz najmnogoljudnijeg grada Ekvadora naziva Guayaquil.
Cijena povratne avionske karte iznosila je 204 dolara (1350 kuna), što i nije jedini trošak ako se uputite u smjeru arhipelaga. Nakon kupnje avionske karte, na samom check-inu očekuje vas dodatan trošak od 20 dolara (130 kuna). Dodatni trošak djelovao je kao dobar posao jer sam očekivao da ostajem minimalno bez stotke ako želim zakoračiti na ovo famozno otočje.
Za nešto više od 60 minuta vi ste na otoku Baltra, na kojemu je smješten jedan od dvaju lokalnih aerodroma, a za dobrodošlicu vam još na aktera, pri izlasku s aerodroma izbijaju dodatnih 100 dolara. U mojem slučaju ukupni trošak samog dolaska na otočje iznosio je 324 dolara (2150 kuna).
Kako odabrati smještaj?
Smještaj je najbolje pronaći preko Airbnb-a. S obzirom na putničku karijeru i iskustvo s terena istoga dana uspio sam na licu mjesta pronači besplatan smještaj u kući autohtone galapagoške obitelji koja nam je osigurala puno dublji doživljaj same avanture.
Kakve su cijene? Pivo, kava, ručak, prijevoz, smještaj…?
Cijene na Galapagosu slične su kao i da ste sletjeli u New York. Kvaliteta usluge i higijenske norme ne prate visoko nametnutne cijene, a razlog je jednostavan – Galapagos je jedan jedini. Famozni Charles Darwin i impresivni biološki diverzitet osiguravaju lokalnom stanovništvu da vam ozbiljno oštete budžet, i ne zanima ih možete li pratiti igru ili ne.
Tako će vas jedan obrok u restoranu niže kategorije, od kojeg se nećete najesti (pileći batak i šaka riže), koštati desetak dolara, a uz njega velikodušno serviraju gratis limunadu. Na ulicama ćete rijetko nabasati na fast food štandove, ali kada ih locirate, u kratkom periodu nadoknađujete izgubljene kalorije. Na tim se mjestima možete najesti za osjetno manje iznose, ali najčešće se radi o prženoj hrani.
Najpovoljniji su suveniri narukvice od 2 dolara (14 kuna) pa naviše. Cjenkanja baš i nema, ali ako ste vješt trgovac, imat ćete uspjeha. Kava u barovima koji imaju Wi-Fi koštati će vas 3 dolara (20 kuna), pivo ili sok od 0,5 l u trgovini izbija vam minimalno 4 dolara (26 kuna), dok će vas pušenje osim zdravlja najviše zaboljeti. Kutija cigareta zbog čije ćete kvalitete poželjeti prestati pušiti koštat će vas od 8-10 dolara.
Kako je najbolje putovati po otocima?
Riječ je o arhipelagu koji ima 19 otoka. Svaki od tih otoka nudi određenu dozu adrenalina i gomilu opcija za svakog avanturista. Drugim riječima, nećete na svakome od njih biti u mogućnosti zaplivati s morskim psima ili iz ruke hraniti divovske kornjače.
To znači da vam je kretanje ograničeno na komercijalne brodove ili trajekte, a to nije nimalo povoljno. Organizirani obilasci arhipelaga putem kojih ćete uz stručno vodstvo zaviriti u najskrivenije kutove vulkanskog otočja u trajanju od svega nekoliko sati sve do nekoliko dana koštat će vas od 60 (400 kuna) do 200, pa i više dolara.
Kako se treba obući, što spakirati?
Otočje Galapagos presijeca ekvator, što mu osigurava gotovo tropske uvjete tijekom svih 12 mjeseci. Dovoljno je samo da sa sobom imate odjeću za kupanje, važeću putovnicu i šaku dolara. Sve ostalo manje je bitno.
Koje suvenire treba kupiti?
Sjećanja s putovanja i fotografije najbolji su suveniri gdje god da se uputili. Ja se, recimo, sa svakog putovanja, osim s dobrim fotografijama, u domovinu vraćam i s novim tetovažama koje pričaju svoju priču.
Koja ti se najluđa situacija dogodila na putovanju?
Bila je gomila situacija koje su mi se urezale u pamćenje jer guram nešto provokativniji tip putovanja, ali ovako na prvu izdvojio bih trenutak kada sam s obale doplivao do malog 3 x 3 metra, ljudskom rukom izgrađenog otočića na kojemu se odmarao odrasli morski lav. Približio sam mu se kako bih ga bolje proučio i, naravno, fotografirao, ali se gazda u tom trenutku trgnuo iz sna i vidno uznemiren nasrnuo na mene otvorenih čeljusti. Prošlo mi je kroz glavu da nikako ne želim biti hospitaliziran već prvog dana u raju, ali njega to nije bilo briga.
Onakav trom i spor, momentalno mi je nabio nervozu jer, eto, nemam kuda. Mislim si: ako ostanem na otoku, napast će sigurno, a ako skočim u more, tu sam tek izgubio bitku. Odlučio sam krenuti u kontranapad. Nema mi druge nego uz galamu i razne gestikulacije objasniti da sam došao u miru i da je otok sada moj.
Shvatio je poruku. Opalili smo "selfi", te sam u jednom komadu otplivao dalje u smjeru sigurnijih zona. Inače, na arhipelagu je strogo zabranjeno diranje životinja, kao i približavanje na udaljenost manju od dva metra.
Što te najviše iznenadilo/šokiralo?
Otočani su itekako svjesni koliko je krhak ekosustav te kako treba budno paziti na svaku po prirodu potencijalno opasnu stvar, što je na prvu djelovalo vrlo ohrabrujuće.
Zbog toga se odnedavno na otočju strogo kontrolira broj stanovnika te je mnogo teže dobiti stalno prebivalište ili radnu dozvolu. Također, svaki stanovnik odgovorno sortira otpad i vodi brigu o tome. U javnosti pušenje je dozvoljeno isključivo na mjestima gdje je postavljena pepeljara. Ako zapalite negdje gdje pepeljare nema, otjerat će vas.
Na prvu djeluje kao obećana zemlja, ali, nažalost, daleko je to od istine. Ulice su pune smeća, opušaka i psećih izmeta. PVC vrećice i ostali štetni proizvodi u slobodnoj su prodaji. A kada bi ih upitao zašto o tome ne vode brigu, kratko bi odgovorili da su za to krivi turisti.
Koje životinje treba vidjeti?
S obzirom na to da sam veliki ljubitelj životinja te da me svaka interakcija s njima ispunjava i odvodi u neke posebne domene, teško mi je izdvojiti favorita. Ronjenje s morskim psima, šetanje po netaknutoj prirodi s divovskim kornjačama, plivanje s morskim lavovima ili izležavanje na plažama s morskim iguanama... Sve su to bili posebni trenutci koje nikako ne mogu rangirati.
Koju hranu treba kušati, a koju zaobići?
Na Galapagosu nemate neku posebnu gastroširinu. Uglavnom smo živjeli na svježe ulovljenoj tuni koje je naš domaćin pripremao u skladu s lokalnom tradicijom. Plodovi mora ovdje su osnovna prehrambena namirnica, a ponuda voća i povrća koje se također uzgaja na arhipelagu nije ništa impresivnija od povrća s polica manjih balkanskih trgovinama.
Koju si važnu životnu lekciju naučio na putu?
Ne diraj lava dok spava.
Koja riječ ili rečenica savršeno opisuje Galapagos?
Charles Darwin.
Imaš li neki savjet za one koji će tek otputovati onamo?
Pet dana provedenih ovdje je malo, a ako želite spasiti budžet, sa sobom ponesite nešto konzervirane hrane. I ne dirajte morske lavove dok spavaju.
Ulomak iz Vanjina putopisa
Brodom obilazimo nekoliko nenaseljenih otoka arhipelaga. Ronimo s morskim psima, kornjačama, lovimo morske lavove na njihovu terenu, chillamo u društvu nekoliko vrsta iguana i jurimo za gomilom ribetina koje rukom možeš hvatati koliko su pune povjerenja.
Odlazimo biciklima na drugi kraj otoka u netaknutu prirodu gdje se probijamo kroz gusto raslinje u potrazi za divljim divovskim kornjačama. Zavlačimo se u tijesne i duboke zemljine procjepe a.k.a. lava-tunele. Nimalo ugodan filing, ali živi se za trenutke koji izbijaju zrak iz pluća, pa mi je ova šetnja u zemljin želudac dobro sjela.
Masno probijamo budžet jer je sve bezobrazno skupo. Toliko smo suhi da čak i kad sjednemo na kavu istu srčemo zajedno. (…)
Stvari postaju sve intenzivnije. Boje, okusi i mirisi u potpunosti su promijenile formu, kao i stanje našeg budžeta. Guramo ruke sve dublje u džepove kako bismo si priuštili sve zacrtano. Internet je laž, Wikipedia također. Ništa tu ne košta kao što interneti tvrde. (…)
Galapagos nas je oduševio i permanentno se usadio u radnu memoriju softvera. A kako bi i hardver dobio svoju dozu vječne radosti, tradicionalno odlazim kod lokalnog „tetovirača“ i ubrizgavam tintu pod kožu. Želim da motiv koji sam izabrao bude kvalitetno odrađen, ali vrijeme nam ne ide u korist. Za manje od 3 ure moramo biti na aerodromu jer polijećemo.
Tetovirač govori da mu treba una ora max, što je idealka jer do aerodroma nam s otoka Santa Cruz treba minimalo ura. Nešto autom, nešto autobusom, pa dio brodom. Sve je klizilo glatko, ostalo mu je još desetak minuta posla, što nam je garantiralo hvatanje posljednjeg prijevoza s otoka s kojim hvatamo naš let.
Koju minutu nakon toga u “studio” upadaju lokalne snage reda i sigurnosti. Nekoliko plavaca i gomila inspektora koji su banuli po prijavi jer moj tetovirač imena Ken radi na crno. Namršteni i odlučni upadaju u sobicu tamnoputog Kena velike glave. Reko, sranje, nema šanse da stignemo na zadnji vlak za aerodrom jer tattoo gotov nije.
Napadaju glavonju, a u isto vrijeme ja napadam njih jer moramo na avion. Toliko ih je zabrinula ta činjenica da su odjednom prebacili komunikaciju s engleskog na španjolski, izbacili me iz igre i nastavili obradu odmetnika Kena.
Legao sam nazad na krevet i rukama objasnio Kenu da nastavljamo s pikanjem. Tako mi svete rakije i crnog vina, stižemo na taj let. Na nezadovoljstvo inspektora Ken je nastavio je s radom.
Ruka mu je drhtala i sj*** mi je tattoo, a da bi priča bila još tragičnija, mi nismo stigli na zadnji autobus prema uzletištu. Nema para, al' nema ni brige jer na kraju uvijek ispadne dobro. Snašli smo se vrlo brzo i za koju kintu više pronašli alternativu i zgrabili naš let. (…)
Zanimljivosti
Otočna ekspedicija Jadranom: 2 mjeseca sam u kajaku protiv bure, juga i zime
