Baš kao što se u Osijeku, Karlovcu i Sisku traži osvježenje u rijeci, tako se nekad i u Zagrebu kupalo na gradskom kupalištu na Savi. 1924. godine otvoreno je kupalište u Podsusedu koje je imalo kabine za presvlačenje i gostionicu, a četiri godine kasnije izgrađeno je savsko kupalište s brojnim kabinama te ormarićima za stvari. Građani su bili ponosni na ljepotu kupališta koje se moglo mjeriti s onima svjetskih destinacija. Cijena kabine bila je 4 dinara, a ormarić 2 dinara za dva sata korištenja. Sunčalo se na nasipu gdje su stajale daske i ležaljke. Na kupalište se osim zbog osvježenja dolazilo fulirati, štrapacirati i klafrati, a mnogi bi se i zbigecali. Kako je to izgledalo može se vidjeti i u filmu Tko pjeva zlo ne misli.
Posebno ograđen dio koji se nazivao Babinjak bio je namijenjen ženama, a kasnije je postao nudistički. Sedamdesetih i osamdesetih godina kupalište na Savi je palo u drugi plan zbog onog na Jarunu, da bi nakon požara 1993. godine bilo zatvoreno.
> Povratak u prošlost: Pogledajte kako su nekad izgledale Bačvice, a kako Zrće
U Ilustrovanom tjedniku Svijet iz 1928. koji je dio Zbirke Zagrabiensia u zagrebačkoj Gradskoj knjižnici opisan je i tipični dan na savskom kupalištu:
"Vruće ljeto je pritislo, a život na svim kupalištima svijeta, morskim, riječnim i bazenskim (kao u Vöslau) upravo vrije od nebrojenih hiljada ljudi, što traže rashlade, sunčanja, a i - razonode. Naše zagrebačko - na Savi - puno je od jutra do mraka muškog i ženskog svijeta, jednako i sva naša kupališta u hrvatskom i dalmatinskom primorju, a da ni ne govorimo o kupalištima na svim većim i manjim rijekama. A na selima služe i potoci za kupanje."
"Sve vrvi po svim našim kupalištima. Počevši od Sušaka pa sve tamo dolje do Dubrovnika i okolice, svi su hoteli i privatni stanovi puni gostiju, što iz države, što iz inozemstva. Koje kupalište imade pješčani žal, donosi dvostruke ugodnosti: kupanje i sunčanje na pijesku, a zdraviju koristi jedno i drugo. Isto je tako i na našim riječnim kupalištima. Kako se na našim slikama vidi i zagrebačko i novosadsko ima pijeska za sunčanje. Kupači kad se napeku na suncu, polaze u more ili rijeku, da se rashlade, razgibaju plivanjem, a kada se umore, opet se bacaju na pijesak. Sve je pocrnjelo, i žensko i muško od sunca: lijepe dame ko Aide, gospoda ko beduini, a djeca ko da su crnačka! Savsko je kupalište u Zagrebu ove vruće sezone iznijelo rekord posjetnika nad svim dosadanjim."
