Nostalgične fotografije plaža iz prošlog stoljeća dokaz su da je hrvatska obala oduvijek bila prava ljepotica. Iako tada nije bilo ludog partijanja do jutra, bungee jumpinga, kao na Zrću, niti turista iz cijelog svijeta čiji ručnici prekrivaju svaki komadić pijeska, stijena ili kamenčića, kupači su doista uživali u svakom trenutku provedenom kraj mora. Igrale su se društvene igre, veslalo se, loptalo u moru i budile su se nove ljubavi. U prošlom stoljeću tijelo za plažu nije bio ultimatum jer su kupaći kostimi pokrivali mnogo više nego danas.
Današnje Bačvice koje su se nekada zvale Špalacijuni ili Spalaćuni nalaze se na mjestu prirodne uvale koja je s vremenom postala javno kupalište. Kako piše u knjizi Joška Barića "Početak javnog prijevoza u Splitu", obitelj Košćina 1891. godine podigla je prvo kupalište u uvali Bačvice. U oglasu koji je potpisao Ante Košćina spominje se i prijevoz do kupališta: Bit će i kola, koja će voziti simo i tamo uz malu nagradu.
Do plaže je vodio poljski put, a svuda uokolo prostirali su se vinogradi pa nije bilo jednostavno doći pješice iz grada do mora. Putnici željni mora putovali su konjskim omnibusom s desetak mjesta koji je vozio od jutra do 8 sati navečer za 10 novčića po osobi. Kupači su u početku na raspolaganju imali tek dugi drveni mol s kabinama za presvlačenje.
Na inicijativu biskupa početkom 20. stoljeća muškarci i žene nisu se smjeli kupati u isto vrijeme. To je sprječavao strogi redar, kao i visoka ograda. Danas su najvjerniji obožavatelji uvale s prirodnom pješčanom plažom zaljubljenici u picigin. Entuzijastično hrle na Bačvice tijekom cijele godine, bez obzira na temperature.
Turističku tradiciju Opatija njeguje već 170 godina, a njezinu ljepotu prepoznao je i riječki patricij Iginio Scarpa. Još je 1844. godine sagradio ondje svoj ljetnikovac koji je nazvao Villa Angiolina po svojoj preminuloj supruzi. Nešto kasnije Opatija je zaokupila pozornost Austro-Ugarske, koja ju je okarakterizirala kao austrijsku Nicu i započela izgradnju kupališnog i klimatskog lječilišta
U organizaciji Hrvatskog muzeja turizma prije nekoliko godina posjetitelji su mogli doznati sve o Životu na plaži, kupanju i kupališnoj modi na Jadranu 1880-1970. Iz tog su vremena sačuvani pravilnici, odnosno kupališni bonton kojeg su se morala pridržavati i plemenita gospoda. Krajem 19. stoljeća žene su se kupale u pamučnom kupaćem odijelu. Strani gosti nisu gledali s odobravanjem na naviku lokalnog stanovništva da u more ulazi u donjem rublju ili bez odjeće.
Kupaći kostim na našim se plažama pojavio kad i prvi turisti. Iako je riječ o odjevnom predmetu kratke povijesti, njegova će evolucija jasnije od svih drugih modnih predmeta u sebi odraziti sve društvene i kulturološke promjene koje su zadesile svijet tijekom 19. i 20. stoljeća, napomenula je Nataša Babić, kustosica u Hrvatskom muzeju turizma u katalogu izložbe. Kupačice su morale čekati seksualnu revoluciju u šezdesetim godinama prošlog stoljeća da bi uskočile u kupaći kostim koji može proći kroz vjenčani prsten – bikini.
Popularno Zrće na otoku Pagu sušta je suprotnost čednim plažama iz jadranske prošlosti. Najveća turistička ljetna atrakcija u Hrvatskoj buditi se počela u ritmu festivala elektronske glazbe. Lavinu su pokrenuli klubovi Kalypso, Papaya i Aquarius, a posljednjih deset godina ucrtana je na kartu zabave partijanera iz cijeloga svijeta. Mirniji Orebić na Pelješcu i Valbandon u općini Fažana čije fotografije također možete pogledati u galeriji, posjetitelje i danas privlače prekrasnim uvalama i sjenom velikih borova. Mogli bismo reći da se, nasreću, još uvijek nisu pretvorile u epicentre hiperturizma.