Sandra, kako je sve počelo, otkuda vam hrabrost da biznis pokrenete upravo na smokvi?
Da sam znala u što se upuštam, dvaput bih razmislila. Ma, zezam se. Rodila sam dvoje klinaca, nisam se htjela vratiti na stari posao novinarke na HTV-u, već pronaći neki svoj put, a kako smo ljeta provodili kod mojih u Poljicima - vidjela sam da smokve padaju s jednog stabla pred kućom. Pa rekoh, idem nešto napraviti od njih. Sve ostalo je povijest...
Koliko stabala imate, koliko proizvodite godišnje?
Nažalost, nismo naslijedili nikakva stabla, sa svime smo išli od početka, bez zemlje i bez opreme. Mali rabljeni traktor smo nabavili tek ove godine. Voćnjaci su nam na više lokacija, a s jednim nasadom, u kojega smo polagali puno, već treći put idemo iz početka. Nakon velikog požara i niskih temperatura od -18 C, ove godine on izgleda identično kao što je izgledao 2009.. Uglavnom, imamo 500-tinjak smokava, preko 200 dunja i nešto višanja, a kako je sezona smokava bila lošija ove godine, tako smo proizveli ekstra-limitiranu količinu „Šinjorine Smokve“. Dunja i Maruška tek nam predstoje.
Otkud ime Šinjorina Smokva?
Imala sam ime proizvoda na engleskom – Miss Fig, pa sam tražila prijevod za njega. Čak sam odaslala mailove frendovima da izaberu jedan od tri predložena naziva. Štoviše, po broju glasova pobijedila je Smokvica ali sam se „demokratski“ odlučila za Šinjorinu Smokvu jer je locira geografski, dakle, u Dalmaciju gdje je uvriježena upotreba tog izraza 'šinjorina' za djevojku, a ime voća možemo mijenjati ovisno o tomu koje smo voće preradili (smokva, dunja, maraška i slično).
Čime se još bavite osim smokve?
Planiramo još dvije Šinjorine: Dunju i Marušku (od višnje maraške), ali se vjerojatno nećemo zadržati samo na njima. Imamo Baltazara, malo tehnološko čudo za preradu voća i povrća i šteta ga je ne koristiti više. S druge strane na našem imanju smo otvoreni za turističke posjete s mogućnošću degustacije naših proizvoda. Uostalom, i sama sam certificirani turistički vodič za sve četiri dalmatinske županije!
Kako je protekao Festival koji ste nedavno organizirali?
Ako je suditi prema reakcijama ljudi, sudionika i posjetitelja, mogu biti zadovoljna. I ove smo godine imali nekih noviteta, a radila sam ga pod motom „svi u smokve“. Meni je osobno peak of the festival bila šetnja smokava Kalelargom na leđima tovarice Gare. Garu je vodio Damir Štulina, vlasnik ranča Dar-Mar, a ja sam u svrhu promocije festivala dijelila prolaznicima suhe i svježe smokve koje je Gara nosila u dvjema košarama.
Gdje se mogu nabaviti vaši proizvodi?
Prodajna mjesta sirane „Gligora“, Duty free shopovi zračnih luka Zadar i Split, konoba „Nada“ u Vrbniku na Krku, „Cukarin“ na Korčuli, „Dubrovačka kuća“, restoran Pet bunara u Zadru, itd., a ima nas i u Švedskoj i Sloveniji!
Kome preporučate vaše pekmeze?
Pekmezi su bez dodanog šećera i od svježih smokava – dakle svim ženama, pa čak i onima koje paze na kilograme, jer svježa smokva nije isto što i suha, potom onima koji paze na ekološki aspekt – odnosno da u uzgoju i preradi voće nije tretirano sredstvima koja su štetna po zdravlje. Kažu da smokva odgađa starost, da daje mladenački izgled i revitalizira organizam. Jednako tako pospješuje i usklađuje probavu, pa je dobrodošla namirnica svima koje muči opstipacija, a tu neizostavno spadaju i trudnice u poznijim mjesecima trudnoće. Djeci svakako treba davati proizvode kao što je ovaj, premda će svako dijete prije posegnuti za nekim npr. čokoladnim namazom. Zvuči poznato?
Zvuči! Puno hvala Sandri uz nadu da će Šinjirina Smokva uskoro osvojiti svijet, pogledajte njihove službene stranice, i pogledajte kako je bilo ove godine na festivalu...
