"Otkud Burma, kako ste se odlučili tamo ići?!" prva je reakcija kad se tema putovanja pojavi u razgovoru. Priča obično počinje riječima: "Paaa, htjeli smo ići na Kubu…". No, uskladiti mogućnosti odlaska na godišnji odmor značilo je da smo morali čekati do zadnjeg trena. S obzirom na to da smo odlučili promijeniti kontinent i da je vremena bilo malo, odluka je pala da idemo s agencijom, ali koja ima "avanturistički duh".
Kuba je u tom trenu bila prilično rasprodana i nikako nismo uspijevali naći odgovarajući aranžman, a onda je jedan dan kolegica rekla da Nomadi imaju neko putovanje u željenom terminu. Na stranici je pisalo: "Burma, domovina osmijeha i zlatnih hramova". Putovanje je zvučalo zanimljivo, drugačije, a ton kojim je voditelj, Gruba, to opisao, obećavao je interesantnu, posebnu zemlju i odluka je pala. A priključila nam se i kolegica koja nas je uputila na Nomade.
Putovanje je počelo dosta zahtjevno, već su u polasku krenule poteškoće s letovima. Iskusile smo valjda skoro sve što može poći po zlu, od prebukiranog aviona, preusmjeravanja na druge letove, propuštanja zadnjeg aviona jer nam prtljaga nije stigla, pa do okretanja aviona usred leta zbog kvara na kotaču (da, i toga je bilo)…
Nakon 6 letova i skoro 48 sati od polaska, sletjele smo u Yangon umorne, iscrpljene i bez prtljage, ali Gruba je svojim pozitivnim i veselim pristupom puno pridonio tome da se ubrzo osjetimo bolje. A i sam je tijekom tog našeg putovanja, tijekom kojeg smo k tome bili i u nekoliko različitih vremenskih zona, spavao kao beba, a budio se svakih par sati da provjeri gdje smo, kakve su novosti i uskoči pomoći.
Prva stvar, naravno, bila je kupiti odjeću, a cijela grupa je kupila odmah tzv. Longyi, njihov tradicionalni odjevni predmet kojeg nose i žene i muškarci i u kojima smo svi proveli većinu putovanja jer je zaista vrlo praktičan i jednostavan. Unatoč tome što bi to kod nas naizgled bila duga suknja i dečki su ih nosili sa zadovoljstvom.
Sama tura počela je u Yangonu, gdje smo obišli lokalnu riblju tržnicu i iskusili čitav raspon intenzivnih, ne baš ugodnih, mirisa. Tamo smo naišli na jedan njihov specifični specijalitet, "vapnena" jaja, jaja koja stave u vapnenac i koja nakon nekog vremena otvrdnu iznutra, kao da su kuhana. Zvuči i izgleda zanimljivo, bjelanjak je skroz proziran, no što se okusa tiče, dovoljno je bilo probati jednom.
Posjetili smo i Shwedagon pagodu ili Zlatni hram, jedinstvenu atrakciju pokrivenu s nekoliko stotina zlatnih listića i ukrašenu dijamantima, čija legenda kaže da su unutar nje pohranjene dlake Budine kose. Proveli smo čitavo poslijepodne tamo i imali priliku vidjeti kako se doživljaj pagode mijenja u različito doba dana, kad je obasjana suncem i kada je sunce na zalasku i svako doba je posebno i drugačije.
Imali smo priliku posjetiti još nekoliko hramova i pagoda, različitih veličina, a svima im je zajedničko bilo da imaju zlatne elemente, no uz moderniji dodatak: u većini hramova može se naići na kombinaciju tradicionalnih kipova ukrašenih svjetlećim elementima u Las Vegas stilu.
> 10 dana u zemlji vatre i leda: Jedinstveni Island na nomadski način
Par dana proveli smo u okolici i na samom jezeru Inle. Jezero je jedinstveno po tome što su kuće na stupovima i da bi došli do prvog susjeda morate sjesti u čamac, no izdvaja se i po tome što na njemu postoje plutajući vrtovi na kojima lokalni stanovnici uzgajaju voće i povrće kao i na svakom drugom, kopnenom, mjestu. Probali smo i stati na neki i iznenadi vas kako, nakon što prvotno propadnete 20-ak centimetara u vodu, hodate normalno po vrtu!
Također, ono što je jedinstveno za Inle jezero je njihova posebna tehnika veslanja: majstori stoje na vrhu čamca na jednoj nozi i balansiraju, drugom nogom obuhvate veslo i njime zamahuju, a ruke koriste za pecanje! Skoro pa može proći za olimpijsku disciplinu! A na jezeru ima čitav niz različitih zanimljivih obrta koje smo obišli i gdje smo vidjeli različite zanate na djelu: od izrade srebrnog nakita, oruđa, cigareta, tkalačkih proizvoda i sl. te nezaobilazne tržnice na kojoj se izgubite u raznim začinima, hrani i drugoj šarolikoj ponudi.
Nekoliko dana smo proveli u Baganu, gdje smo dočekali i Novu godinu. U Baganu je između 11. i 13. stoljeća izgrađeno izrazito puno hramova i pagoda od kojih je danas očuvano još preko 2200! Pogled na hramove odozgo je poseban, romantičan doživljaj uz izlazak sunca i stoga su vrlo popularni letovi balonom iznad tog područja u ranu zoru. Međutim, mi smo ih obilazili električnim skuterima, što je avantura za sebe; pogotovo kad se malo "zapliva" u mekom pijesku! A balone smo došli ispratiti jer je promatranje kako se spremaju i jedan po jedan podižu skupa sa suncem čista uživancija, a pomalo čak i meditacija.
U mjestu Chaung Tha iznajmili smo motore i tri dana proveli vozeći se okolo, obišli smo nekoliko predivnih plaža, na kojima negdje nije bilo nikoga osim nas, par lokalaca i musave dječice i, naravno, nezaobilaznih palmi i svježih kokosa. Neki su se okušali i u vještini penjanja na palme kokosa lokalnom tehnikom…vezanih nogu "skaču" do vrha drveta. Puno je teže nego što izgleda!
Ukrcavanje motora na drvene barke kojima smo morali ići da bi došli do tih skrovitih mjesta isto je avantura za sebe; još mi je neobično da te barčice nisu potonule skupa sa svim motorima i nama. Jedan dan smo posvetili vožnji po plažama da bismo došli do skloništa za slonove, na kojima smo i napravili krug po skloništu.
Iako je na prvu zvučalo vrlo romantično, putovanje noćnim vlakom preporučam da preskočite. Osim ako niste ljubitelj "kockastih" kotača i volite iznenada doživjeti usred noći da, nakon što ste konačno uspjeli bar malo zadrijemati, poletite u zrak i doslovno se odvojite od podloge. Ima i povoljnih aviona za te udaljenosti, samo treba karte kupiti na vrijeme.
> Putevima Nomada: Marokanska avantura od pustinje do oceana složne hrvatske ekspedicije
Fantastična hrana, jedinstveni suveniri, od kojih su cigarete od anisa hit kod pušača, a i velikog dijela nepušača jer mirišu fantastično (cigarete su zapravo punjene mješavinom anisa, sušenih banana, tamarinda, meda i sl., a jedini sastojak duhana u njima može biti samo list u kojeg su omotane), iskreni ljudi, nasmijani, crvenih zubi od kore drveta koje stalno žvaču; žene s "tanakom" na obrazima, posebnom mješavinom od drveta koju melju i stavljanju kao zaštitu od sunca; kokos direktno s drveta, prekrasne slike od pijeska koje rade pred vama nevjerojatnom vještinom, predivne pješčane plaže s palmama, konji koje farbaju u "zebre", izvrsne masaže nakon kojih se osjećate kao da lebdite … puno je tih posebnosti koje čine Burmu jedinstvenom i pomalo još divljom. Burma je velikim dijelom još iskonska i originalna; cjenkanje, sastavna "ponuda" većine egzotičnijih zemalja, u mnogim dijelovima Burme još je nepoznat pojam.
Međutim, život u Burmi u nekim dijelovima nije lak; siromaštvo je dosta izraženo; mnogi ljudi, uključujući starce i djecu, rade izrazito teške poslove za neodgovarajuću naknadu i puno je djece bez odgovarajuće skrbi. Na putovanju smo posjetili jedan samostan koji se brine o 700-tinjak djece i taj posjet duboko nas je ganuo, svi smo zaplakali. Ali djeca u tom samostanu su zbrinuta, sretna, smijali su se od srca našim upornim pozdravljanjem jer je sve što smo znali reći bilo "Mingala ba" ili u prijevodu "dobar dan", a to smo govorili svakome kog smo sreli.
U dva tjedna koja smo tamo proveli smo imali prilike iskusiti i doživjeti zaista puno. Burma je posebna zemlja, možda vas potakne da neke stvari preispitate, stavite u drugu perspektivu ili vas potakne da iskoristite sve što život pruža i cijenite svaku sitnicu, prekrasnu prirodu, a možda vas poput mene, između ostalog, potakne da počnete razmišljati da preselite tamo u mirovini ili upišete školu za motore. U svakom slučaju, osjećaj je da bi se stvari tamo mogle brzo početi mijenjati i ako imate bilo kakvih dilema oko posjeta Burmi ili želite iskusiti jednu posebnu i drugačiju zemlju, nemate što čekati!
