Prije više stotina godina jedan farmer u Kini nabasao je na prirodno očuvano pačje jaje, u lokvi blatnjave vode i gašenog vapna. Nakon što je preživio kušanje, odlučio je ponoviti taj postupak, što je rezultiralo delicijom koja se već stoljećima jede u Kini i jugoistočnoj Aziji. Tako barem ide priča…
Pravi nastanak 'stoljetnog', odnosno pidan jajeta nije poznat, ali stručnjaci smatraju da se počeo jesti prije 500 godina, u vrijeme dinastije Ming.
Nije potrebno čitavo stoljeće da se dobije stoljetno jaje, potrebno je 'samo' 7 tjedana do 5 mjeseci. U posudu se stavi jak crni čaj, vapno, sol i pepeo svježe izgorenog drveta, a ova mješavina se ostavlja da se hladi tijekom noći. Idući dan dodaju se pačja, kokošja ili prepeličja jaja koja se onda tjednima ili mjesecima namaču u ovoj kombinaciji.
Jaje je delicija koja se u Kini može naći u restoranima i trgovinama, a ima puno imena, stoljetno, tisućljetno, milenijsko jaje ili pak jaje konjskog urina, zbog svog sumpornog mirisa. Ni izgled mu nije puno privlačniji, močvarno zelene i sive nijanse žumanjka i smeđi bjelanjak.
Pidan jaje može se jesti samo ili kao prilog. Kao ulična hrana, obično dolazi u kombinaciji s ukiseljenim korijenom đumbira, u Šangaju je popularna kombinacija jajeta s tofuom, na Tajvanu se poslužuje uz tofu, soja sos i ulje sezama…
