25-30 tisuća godina stara ženska figura, zvana Venera iz Willendorfa, otkrivena je u jednom austrijskom selu 1908. godine. Primjer je umjetnine iz doba paleolitika (starije kameno doba), davno prije nego što su ljudi počeli pisati ili živjeti u stalnim naseljima. Njezine pretjerane proporcije, s prevelikim grudima, trbuhom i bedrima, pozivaju na tumačenja koja uključuju plodnost i spol, ali stvarne konotacije i funkcija figure ostale su i dandanas tajanstvene.
Stvorena je od vrste vapnenca zvanog oolit i ima prepoznatljiv oblik, s masivnim grudima, trbuhom i stražnjicom. Ima sužene noge, s velikim bedrima, ali bez stopala, mršave ruke prebačene preko grudi, blage naznake šaka i zaobljenu glavu s dojmom kovrčave kose ili šešira uokolo. Vilendorfska Venera nema lice, no njezine su genitalije prikazane detaljnije nego bilo što drugo. Izvorno je imala crvenkastu oker boju koja je danas uglavnom izgubljena.
Iako je pronađena u austrijskom selu Willendorf početkom 20. stoljeća, nedavna znanstvena analiza zaključila je da oolitske figure dolaze ili iz sjeverne Italije ili manje vjerojatno iz Ukrajine. Materijal sigurno nije porijeklom iz Austrije, što jasno daje do znanja da su ili sirovi materijal ili gotova skulptura „putovali“ u nekom trenutku svojega dugog života.
Budući da je kamen prirodno mnogo stariji od same rezbarije, Veneru iz Willendorfa bilo je teško datirati. Nakon nekoliko revizija koje su ga svaki put učinile starijim, trenutačno je prihvaćena procjena o 25-30 tisuća godina, čime spada u ono što su arheolozi nazvali gravetijensko razdoblje (prije oko 29 do 22 tisuće godina), unutar posljednjeg ledenog doba. To Veneru čini jednom od najstarijih trodimenzionalnih prikaza ljudskog oblika koji su dosad otkriveni.
Što zapravo predstavlja?
Gotovo je nemoguće sa sigurnošću znati zašto je ova figura, ali i njoj slične - izrađena. Po prirodi, niti jedan predmet pretpovijesne umjetnosti nema pisanih zapisa koji bi rasvijetlili njegovo značenje, s obzirom na to da se pojam "prapovijesni" posebno odnosi na ljudsko društvo prije pisanog jezika.
Uz nepostojeće pisane zapise i oskudne materijalne dokaze, istraživači razumiju vrlo malo o kulturi koja je stvorila Veneru. Konkretno, religijske prakse i drugi sustavi vjerovanja koji bi mogli objasniti značaj pretpovijesnih umjetnina ne ostavljaju mnogo traga u arheološkim zapisima. Stoga nam nedostaje veći dio konteksta koji bi nam pomogao da bolje razumijemo te tajanstvene figure. Arheologija, vizualna analiza i nagađanja jedini su nam mogući izvori odgovora.
Većina figura Venere pokazuje naglasak na dijelovima tijela koji su uključeni u rađanje, što je mnoge ljude navelo na razuman zaključak da su kipovi imali neke konotacije povezane s plodnošću, spolom ili trudnoćom. Uobičajene teorije uključuju mogućnost da je kipić predstavljao božicu plodnosti ili je bio osobni talisman namijenjen pomoći u nekom aspektu ženskog reproduktivnog ciklusa. Neki su znanstvenici to shvatili kao sugeriranje da su prapovijesna društva pridavala veliku vrijednost ženama. Drugi su se usredotočili na bezličnost figura - neke uopće nemaju glave - što bi moglo značiti da su pretpovijesne kulture žene cijenile samo zbog njihovih reproduktivnih dijelova.
Venera koja to nije
U rimskoj mitologiji Venera je bila božica ljepote i plodnosti — nešto poput idealne žene, barem estetski (Afrodita je bila njezin grčki ekvivalent). Prapovijesni narodi koji su izradili ovaj kip gotovo sigurno nisu imali božicu koja se zvala Venera, pa figurici ne bi dali to ime. Međutim, kad je otkrivena početkom 20. stoljeća, stručnjaci su pretpostavili da ima slične konotacije. Kip ponekad dobije vrlo generički naziv gola žena ili inače žena iz Willendorfa, a oba su točnija, ali manje upečatljiva. Još uvijek ju je najčešće nazivati vilendorfskom Venerom, unatoč pogrešnu nazivu.
Nekad najveći grad na svijetu: Gdje se nalazio Babilon i što se s njime dogodilo?
