Galerija
Veseli domaćini, prijateljske cijene, domaća kuhinja i kapljica na svakom koraku više su i nego dobri razlozi za posjet brežuljkastom Zagorju. Uzmemo li u obzir i dvorce poput Trakošćana, Velikog Tabora, Miljane, Bežanca ili Oršića, kao i priče o vilama i legende koje raspiruju maštu, na sjeveru Hrvatske se doista ima što za raditi – i to u nastavcima.
Između Martinja i Vincekova svaki dan je dobar povod za istraživanje prirode, kleti, toplica i agroturizama koji godinu za godinom rade na svojoj ponudi stvarajući slagalicu užitka.
Incredible tours nas je odveo na jednodnevnu avanturu po mjestima gdje nastaje izvrsno vino i domaća hrana, a obišli smo i najpoznatiju privatnu mljekaru Zagorja, Veroniku, gdje smo imali priliku zaviriti kako nastaju mliječni proizvodi. No krenimo redom.
Kuća zagorskog purana i neodoljivog patlidžana
Prva stanica na našem putovanju idiličnim krajem bilo je domaćinstvo obitelji Slivonja iz Slivonja Jarka kod Krapinskih Toplica. Gospođa Slivonja sa svojom obitelji se bavi uzgojem autohtone zagorske purane već pola stoljeća. Nešto prodaju, nešto poklone, a najviše je zainteresiranih oko blagdana.
Sivi soj purana obitelji Slivonja neumorno osvaja nagrade, a nosi i oznaku „Puran zagorskih brega“, što znači da se purani uzgajaju na tradicionalan način: slobodno se vrzmaju na otvorenom, hrane domaćim kukuruzom, koprivom i stolisnikom, kao i drugim „poslasticama“ kako bi bili veliki i jaki. Prema propisima, odlučeno je da svaki puran mora imati dovoljno mjesta za slobodno kretanje.
U uzgoju purana, ali i pripremi domaćih specijaliteta, sudjeluje cijela obitelj, a samo komadić onoga što znaju dočekalo nas je na njihovom stolu. Ajvar tako ukusan i kremast da bismo uz domaći kruh bez problema mogli potamaniti teglicu ili dvije, sočne bučnice i štrukle, domaći sirevi i pravo iznenađenje – ukiseljeni patlidžan (nešto savršeno!) dostojni su gozbe u kakvom restoranu.
Ne treba zaboraviti niti na jabučnicu koja skriva esenciju rumenih debeljuca, kao niti domaće rakije u kojima se čuvaju okusi i mirisi kraja. Bez obzira na to što znaju, obitelj Slivonja se ne hvali nego skromno pušta da tanjuri i čaše govore umjesto njih, opravdavajući činjenicu kako se bajka na dlanu nalazi na manje od sat vremena od Zagreba.
Breg iz bajke
A nastavak bajke za sva osjetila čeka i nešto dalje, na jednom od najuređenijih brega u Zagorju – Vuglecu. Kućice kao iz Ivice i Marice, doduše ne od slatkiša nego drveta, razasute u zelenilu s pogledom na zelene valove Zagorja, ljupko selo Škarićevo i vinograde, mame da se u njima izoliramo dok ne iščezne koronavirus.
Doista, na Vuglec bregu problemi kao da ne postoje. Pogotovo u hiži Imbra, staroj zagorskoj kleti u kojoj se nekoć čuvalo vino, a danas gušta u privatnoj sauni, terasi s drvenim ležaljkama i vanjskim tušem, te hidromasažnom bazenu u kojem se kupa i kad vani zahladi. I druge kućice, poput Mice, Jane i Laca građene su u duhu vremena prošlog stoljeća, u rustikalnom stilu.
A kako drukčije nazdraviti slobodnom danu i bijegu od problema nego pjenušcem? Vinsku priču Vuglec breg započeo je prije 17 godina, a vina i pjenušci u kojima se čuva naslijeđe terroira nastaju od grožda s južnih padina brega, na oko 4 hektara površine.
„Posjetitelji, u bilo koje doba godine, mogu uživati u obilasku i šetnji kroz vinograd, a svake jeseni su dobrodošli u berbi grožđa te druženju s domaćinima. Nikako nemojte napustiti Vuglec Breg, a da niste posjetili našu vinariju. Ispričat ćemo vam kako je koje vino nastalo te vas prepustiti uživanju u degustaciji pjenušaca proizvedenih klasičnom „šampanjskom“ metodom. Uz pjenušce ćete kušati i naša bijela i crvena vina: chardonnay, rajnski rizling, graševina, sauvignon, žuti muškat, zeleni silvanac, crni pinot, frankovka i cabernet sauvignon“, otkrivaju vlasnici.
Njihova vina degustiraju se i u restoranu, sljubljuju s domaćim jelima za koja se namirnice kupuj od malih proizvođača.
Priznanja Michelin BiB Gourmanda i Gault Millaua potvrđuju da se u Vuglec bregu doista fino kuha, a o izvrsnim juhama, pečenjima s mlincima i štruklama šuška se nakon svakog posjeta - kako na društvenim mrežama, tako i u društvu gurmana.
Teletina, janjetina, patka i purica s mlincima te razne vrste domaćeg kruha neki su od klasika, a uživa se ondje u puževima zapečenima s maslacem i začinskim biljem, pohanim ili pečenim žabljim krakovima. Odlučite li se za kakav specijalitet iz krušne peći, dobro je unaprijed se naručiti.
Redovit gost Vuglec brega je i Matija Gulija iz Zebrana, jedan od četiri proizvođača mlinaca koji imaju zagorski certifikat. On nam je ispričao da se mlinci kod njih rade samo od brašna, vode i soli, bez umjetnih dodataka i bojila te zatim peku na ploči. Sve se radi ručno osim što tijesto može mijesiti mikser.
Eko vina iz najljepše kušaonice
Usudili bismo se reći, jedna od najljepših kušaonica u Zagorju čeka u Klenicama kraj Pregrade gdje se priča stara preko sto godina ispisuje s koljena na koljeno. Kako potvrđuje vinar Robert Zdolc, bez ljubavi nema iskrenih vina. Jer kako drukčije objasniti duži put kojim su odlučili krenuti kako bi napravili najbolje od onoga što im zemlja može dati.
Umjesto strojeva rade marljive ruke, ne koriste se mineralna umjetna gnojiva, insekticid niti pesticidi koji nisu dozvoljeni u ekološkoj proizvodnji. Obitelj Zdolc uz vinovu lozu živi cijelu godinu, bez odmora.
„Posebna pažnja posvećuje se mikrobiologiji mošta i mladih vina, te fermentaciji koja je dirigirana na niskim temperaturama. Time postižemo da sve mirisne note i arome iz grožđa i mošta budu sačuvane u budućem vinu. Kod procesa dozrijevanja vina vraćamo se tradiciji - hrastovim drvenim bačvama“, kažu.
I doista, fina aromatika što se oslobađa kad zavrtimo čaše konkretnih, skladnih vina decentne mineralnosti, koja mogu ispričati puno više od svježine, Robertov su ponos, u kojem ne nedostaje poetike.
I hrvatski pjesnik Janko Leskovar iz Pregrade upravo je na tim položajima crpio inspiraciju.
"Ovamo doći, otvoriti vrata klijeti, pak pri pragu, otkud puca vidik na stotine zagorskih brežuljaka, sjesti na izvrnute škafice, izvaditi sira i kruha, a u čaše utočiti svježega, iskrećeg se vina", pisao je Leskovar u Propalim dvorima.
Navratite li kod Zdolca uz obilazak podruma, u pravom domaćem ambijentu zagorske kleti možete istražiti sve čari pinota sivog, sauvignona i graševine, uz domaći sir.
Sokol Hrvatskog zagorja
Podno Cesargrada kraj Klanjca živi i radi čuvar autohtonih zagorskih sorti, Zvonko Sever. Još uvijek je premalo vinara koji se odlučuju na starinske sorte i otrgnuti ih od zaborava jer često daju manji urod od onih razvikanijih i teže ih je uzgojiti. No ima nade za krapinsku belinu koja je rasla još na brajdi Ljudevita Gaja ili pak sokola o kojem su se brinuli klanječki franjevci podno Cesargrada prije stotina godina.
Između chardonnayja, sauvignona, graševine, sivog pinota te rajnskog rizlinga, severski sokol ima počasno mjesto. Moćno vino s višim alkoholima uspoređuje se s alzaških tramincima – iako nešto nježnije aromatike.
Odvede li vas put preko brežuljaka do vinarije Sever obavezno pustite sokola da se oslobodi u čaši i pokaže put prema nekim prošlim vremenima koja su zapisana u kodu ovog kraja.
Želite li upoznati čari Zagorja javiti se možete i agenciji Incredible tours koja organizira izlete prema željama hedonista, zaljubljenika u povijest i kulturu ili pak aktivnosti poput vožnje quadovima, biciklima ili jahanje - samo pazite, kad se jednom navučete poželjet ćete se vratiti...
