„Nikad nisam dozvolio da se školovanje upliće u moje obrazovanje.“
“Ne idi uokolo govoreći kako ti svijet duguje život. Svijet ti ne duguje ništa. On je nastao prvi!”
“Bolje je šutjeti i pustiti ljude da misle da si budala, nego progovoriti i ukloniti svaku sumnju.”
Svi smo do sada već negdje naletjeli na ove male mudrosti velikog pisca. Pogađate, riječ je o Mark Twainu (pravog imena Samuel Clemens). Bili vjerni fanovi i čitatelji ili ne, vjerojatno bi većina nas tijekom posjete američkoj saveznoj državi Connecticut posjetila njegovu kuću. Preporučuju je skoro svi vodiči i brošure s idejama za izlet, a ne čudi zašto.
Neobično mjesto u turističkim vodičima
Slavni književnik i autor poznatih romana Pustolovine Toma Sawyera i Huckleberry Finna ovjekovječio je američki jug prije građanskog rata, stekao svjetsku slavu i ušao u povijest književnosti. U njemu su inspiraciju pronalazili i William Faulkner i Ernest Hemingway, a dobio je i laskavi nadimak oca američke književnosti.
Imao je i zanimljiv privatni život. Radio je u tiskari, zatim kao kormilar, pa rudar. Svojedobno se družio i s Nikolom Teslom. Nakon što se proslavio književnim dijelima, uložio je velik novac u tvrtku koja je propala i bankrotirala. Preuzeli su ga gorčina i pesimizam, a tužna priča svoj vrhunac dosegla je u smrti supruge i dvije kćeri.
Logično je da se grad u kojem je živio sa svojom obitelji želi time pohvaliti. No, njegovu kuću pronaći ćete i u emisiji Istjerivači duhova, te vodičima za ljubitelje mračnog i paranormalnog turizma. Gdje je pošlo po zlu?
Kuća sa srcem i dušom
Smještena u gradu Hartford u američkoj državi Connecticut, ova rustikalna drvena kuća u gotičkom stilu mami poglede i bez da znate kome pripada. Ima čak 25 soba!
Današnji čuvari kuće vole za nju reći da je upravo iz nje Mark Twain promijenio način na koji svijet vidi Ameriku. Krajem 19. stoljeća Mark Twain ovdje je živio sa svojom suprugom i tri kćeri, a u tom periodu napisao je i svoje najpoznatije Pustolovine.
U zadnjoj godini života u kući, Markova 24-godišnja kćer preminula je od teške bolesti. Obitelj se, shrvana, više nije htjela vratiti u ovu kuću. Prodali su je, i kuća je prenamijenjena u knjižnicu, a potom školu i danas konačno – muzej posvećen piscu.
S vremenom su počele kolati priče o duhu mlade žene u dugoj bijeloj haljini koja šeće prostorijama kuće. Naročito 1960-ih osoblje se žalilo i na zvukove lupanja te miris cigara koji nisu mogli locirati. Koliko je tu istine, a koliko utjecaja psihodeličnih šezdesetih na osjetila ljudi, ne znamo.
Samo ćemo se složiti s piscem koji bi ovo vjerojatno objasnio na svoj pomalo cinični način: „Svaka mala stvar može postati ogromna uz dobar marketing.“
Posjet kući danas je moguć i virtualnim putem. Bacili smo oko na njene odaje, no umjesto da zadovolji našu znatiželju, samo nam je pojačala želju da uživo čujemo pucketanje parketa pod vlastitim nogama.
