Galerija
Kanjon rijeke Tare dug je 78 kilometara, a dubok od 1000 do čak 1333 metra, što ga čini najdubljim kanjonom u Europi i drugim najdubljim na svijetu - odmah iza Grand Canyona rijeke Colorado u SAD-u. Tara si svojim kanjonom krči put između Durmitora, Sinjajevine, Ljubišnje i Bjelašnice, a dramatične litice i okomite stijene s kojih bujna vegetacija pripovijeda o čudu života i prirode, prizor su koji se mora doživjeti.
Zbog iznimne geološke, hidrološke i biološke vrijednosti, kanjon Tare je 1976. proglašen UNESCO-ovim rezervatom biosfere, a kao dio Nacionalnog parka Durmitor upisan je na UNESCO-ov popis svjetske prirodne baštine 1980. i ponovno potvrđen 2005. Godine. Ali to nije sve – Tara je voda A kategorije i pitka je čitavim svojim tokom. Kao i svaka krška ljepotica koja drži do sebe, hladna je – temperatura joj se, čak i ljeti kada je temperatura zraka viša od 30 stupnjeva - kreće od 7 do najviše 10 stupnjeva.
I dok laike možda neće impresionirati to što je Tara je najveći prirodni rezervoar pitke vode u Europi i dom šarolikog biljnog i životinjskog svijeta, njezina će tirkizna boja svakoga ostaviti bez daha. Ludi kontrasti koje stvaraku visoke, tamne planine s čijih je vrhova nekad krenula, blještave stijene na njezinim obalama, bukovi koji joj razigravaju tok i neukrotivost o kojoj govori svaki pedalj njezine vode izazivaju iskreno strahopoštovanje.
Na rijeci Tari nalazi se više od 40 bukova i brzaka, čiji se huk često dopire i do vrhova kanjona. Najpoznatiji su Đavolje lazi, Sokolovina, Bijeli kamen te Gornji i Donji tepački buk. Vrelo Bajlovića sige, odakle se voda iz špiljskog jezera glasno obrušava u Taru s visine veće od 30 metara - doživljaj je za sebe. Kanjon Tare skriva i oko 80 špilja, brojne slapove, kaskade i sezonske vodopade, među kojima su možda i najpoznatija Manita vrela.
Biste li se zbog posla preselili na otok sa samo tri stanovnika? Nemaju struje ni automobila, a plaćaju 15 eura na sat
Jedan od najprepoznatljivijih simbola rijeke Tare je most na Đurđevića Tari, izgrađen između 1938. i 1940. godine. U trenutku izgradnje bio je najveći betonski lučni most u Europi namijenjen cestovnom prometu. Most je dug 154 metra, a njegov najviši luk uzdiže se 135 metara iznad rijeke. Srušen je tijekom Drugog svjetskog rata, a obnovljen 1946. godine.
Rijeka Tara jedno je od najpoznatijih rafting odredišta u Europi. Plovna je za rafting gotovo 100 kilometara, a najpopularnija i najatraktivnija dionica duga je 25 kilometara i nalazi se u donjem toku kanjona. Na Tari su održani Svjetski kup u raftingu 2008. godine i Svjetsko prvenstvo u raftingu 2009., ali u njoj jednako uživaju i rekreativci na vođenim turama.
Rijeci Tari tepaju da je “Suza Europe”, a njezina boja, neukrotivost i priroda koja ju okružuje doživljaj su koji zapanjuje, ispunjava – i mijenja se svakim satom u danu, ne samo prema sezonama. Iskusiti Taru, njezinu hladnoću, njezine kaskade i zvukove, nešto je što bi svaki ljubitelj prirode – morao (ponoviti).
Najdosadnija cesta na svijetu: 240 kilometara bez ijednog zavoja

