Puncak Jaya ili Vrh pobjede s 4884 metara nadmorske visine najviši je otočni vrh na svijetu. Nalazi se u Indoneziji, na otoku Nova Gvineja, u planinskom lancu Sudirman i ujedno je i najviši vrh u južnom Pacifiku.

Nazivali su ga i Gunung Carstensz ili Carstensz Pyramid, prema prvom Europljaninu koji je ugledao planinu 1623. godine, Nizozemcu Janu Karstensu. Kada je pričao o snijegom prekrivenoj planini na ekvatoru, nisu mu vjerovali. Prva uspješna ekspedicija do vrha izvedena je tek 1962. pod vodstvom austrijskog planinara Heinricha Harrera, čiju priču možda poznajete iz filma Sedam godina u Tibetu.

El Pijaral - 5 Putovanja U Začaranoj šumi: Planinarska staza na koju ne možete samo banuti, nego se morate najaviti dva tjedna unaprijed

Tirolski planinar Reinhold Messner popeo se na Carstenz 1971., u sklopu pothvata Sedam vrhova koju je uspješno završio 1986. godine.

Postoje dva "službena" popisa 7 vrhova: Bassova verzija s Kosciuszkom u Australiji kao sedmim vrhom i Messnerova s Puncak Jayom kao sedmim vrhom. Neovisno o tome smatra li se Oceanija dijelom australskoga kontinent ili ne, uspon na Puncak Jayu puno je izazoovniji i zanimljiviji od uspona na Kosciusk. Zapravo, ovaj se uspon smatra jednim od tehnički najtežih uspona na Sedam vrhova unatoč tome što ima najnižu nadmorsku visinu. To je jedini od Sedam vrhova koji uključuje tehničko penjanje po stijenama, a ključni dio uspona, tj. prevjes prelazi se uz pomoć postavljene tirolske prečnice.

Puncak Jayu dosegnulo je relativno malo ljudi uglavnom zbog političke nestabilnosti toga područja, ali i zbog položaja duboko u gustoj džungli. Uz izazovne prirodne uvjete, za uspon ćete morati izdvojiti i sumu od oko 11 tisuća eura. I to ne računajući svotu za dolazak na otok iz Jakarte ili Balija, kao ni domaći let do Timike ili Nabirea u Zapadnoj Papui i kratki let do zračne luke Sugapa koja je polazna točka.

Planini se prilazi kroz džunglu koja je toliko neprohodna da za 67 kilometara treba 6 dana hoda. Uspon broji oko četiri tisuće metara visinske razlike i obično je podijeljen na tri ili četiri dana, a noći se ili u postavljenim baznim kampovima ili u špiljama koje se nalaze uz put. Temperature na vrhu često se spuštaju ispod nule, dok u baznom kampu može biti i 12 stupnjeva.

Uspinje se rutom koju je "krstio" Heinrich Harrer, uz strm, 600 metara visok zid, a čak i ako penjači nemaju sreću da im se otvori pogled s vrha, dovoljno je impresivno približavati se i napredovati u gotovo okomitome zidu koji se dramatično izdiže iz džungle na kraju svijeta.

 

Najlakši put do novih ideja za putovanja. Preuzmi DNEVNIK.hr aplikaciju