“Divlje” kampiranje zabranjeno je u Hrvatskoj i u većini europskih zemalja. Podizanje šatora u netaknutoj prirodi ili na nekoj drugoj neoznačenoj lokaciji za ovakvu vrstu zabave protuzakonit je čin za koji se naplaćuju kazne. Posebno je teška povreda zakona ako se odlučite za kampiranje u parku prirode ili nacionalnom parku gdje bi paljenje logorske vatre moglo dovesti do nezamislivih šteta.
No ovakva pravila ne vrijede baš u cijeloj Europi. U Švedskoj je, primjerice, na snazi allemansrätt ili svačije pravo – zakon koji dozvoljava lokalnom stanovništvu, ali i gostima da šeću, bicikliraju, skijaju ili kližu po cijeloj državi. Izuzetak od pravila su tek vrtovi u privatnom vlasništvu.
Svačije pravo u Švedskoj se prakticira od Srednjeg vijeka, a dio je i njihovog ustava. Iako imaju čak 30 nacionalnih parkova, Šveđani vjeruju i da je svačije pravo kampirati gdje god požele bez ikakvih financijskih naknada.
Jedino pravilo koje morate poštivati jest da šator postavite barem 70 metara od nečije privatne kuće. Dakako, ne smijete zaboraviti na ponašanje u skladu s prirodom pa mjesto na kojem kampirate trebate ostaviti u istim uvjetima u kojima ste ga našli.
Allemansrätt se naziva još i pravo na lutanje, a osim u Švedskoj, ono se prakticira i u Finskoj, Norveškoj, na Islandu, ali i u Baltičkim zemljama Estoniji, Latviji i Litvi.
I ne, loši vremenski uvjeti ih ne sprečavaju u istraživanju i rekreaciji. Sjevernjaci vjeruju da ne postoji loše vrijeme, samo loše odjevena osoba. Oni kampiraju i u estremnim situacijama usred zime dok pada snijeg i kiša, a temperature su debelo ispod nule.
Robinzonski život na Mrežnici: Idilični kamp za istinske zaljubljenike u prirodu
