Novi Zeland ima nekoliko popularnih mjesta koja su uvrštena na popis mjesta tamnog neba. Radi se o lokacijama na kojima nema svjetlosnog zagađenja i koje provode programe poput populariziranja astronomije, promatranja noćnog neba te educiranja javnosti po pitanju svjetlosnog onečišćenja.
Jedno od njih je Aoraki Mackenzie – međunarodni park tamnog neba koji nastavlja tradiciju autohtonih stanovnika koji su koristili zvjezdano nebo za snalaženje pri kretanju, a astronomija je igrala veliku ulogu u njihovim svakodnevnim životima i kulturi. Danas se ističe kao destinacija koja ima čisto, mračno nebo sa spektakularnim pogledom na tisuće zvijezda.
Savršenu atmosferu možete doživjeti i u Queenstownu, Wellingtonu, Coromandelu, jezeru Tekapo, te na otocima Stewart (Nacionalni park Rakiura) i Great Barrier.
Koliko su takva mjesta rijetkost u svijetu, potvrđuje i činjenica da ih u cijeloj Europi ima svega tridesetak. O njihovom statusu brine Međunarodna udruga za tamno nebo (IDA), osnovana 1988. godine u SAD-u radi promicanja očuvanja noćnog neba od svjetlosnog onečišćenja.
(U Hrvatskoj je jedna takva lokacija bila Petrova gora koja je 2019. godine dobila status parka tamnog neba, no koji je postao ugrožen nakon što je postavljena snažna rasvjeta na anteni na spomeniku Vojina Bakića.)
Država tamnog neba
Prije nekoliko godina djelatnici novozelandskog astronomskog društva predstavili su ambiciozan plan: Novi Zeland postat će prva „država tamnog neba“. Kako kažu, nije riječ o pokušaju obaranja rekorda ili tome da budu prvi, već motivaciji da očuvaju blago koje imaju. Tehnički je ovu medalju „prve države tamnog neba“ već uzeo mali pacifički otočić Niue, samostalni teritorij ugovorom vezan s Novim Zelandom.
U skladu s uputama stručnjaka iz astronomskog društva, u brojnim mjestima već je promijenjena i ublažena javna rasvjeta, kao i rasvjeta koju građani imaju u svojim dvorištima. Premda bi mnogi možda pomislili da je potrebno potpuno ugasiti svijetla kako bi se izbjeglo zagađenje, rješenje je mnogo jednostavnije: dovoljno je samo smanjiti količinu i/ili jakost rasvjete.
Da je svjetlosno zagađenje ozbiljan problem možemo primijetiti na svakodnevnoj bazi. Ono utječe na ekosustav i ljudsko zdravlje, a uz to je i energetski neučinkovito. Primjerice, kada je čovjek – čiji je bioritam tisućljećima usklađen s prirodnom izmjenom dana i noći – previše izložen umjetnom svijetlu, može osjetiti probleme sa spavanjem, imunitetom i hormonalnom ravnotežom, ali i glavobolju, stres, anksioznost itd.
Isto tako, kukci, mušice i noćne životinjice gube „kompas“ pri susretu s uličnom rasvjetom, a najočitiji primjer svjetlosnog zagađenja jest smanjenje broja vidljivih zvijezda na nebu.
Osim što je ova hvale vrijedna borba protiv svjetlosnog zagađenja dobra za okoliš, pomoći će i razvoju jedne druge vrste turizma. Onog koji se odvija u tišini, pod zvjezdanim nebom, izvan sezone, u netaknutoj prirodi.
Da bi to astro-turističko iskustvo učinili još ljepšim, Novozelanđani su na odmorištima u prirodi izgradili i vinske podrume te luksuzne vile na čijim ćete krovovima uživati – ali i zaspati kao nigdje drugdje, poručuju.
Ekspresno se gasi naš prvi park tamnog neba? Na Petrovu goru stiglo je svjetlo i odmah je mnogima pao mrak na oči +0