Gluho doba noći usred šume, crno nebo bez tračka svjetlosti, sablasni napušteni spomenik od gotovo 40 metara u pozadini i iščekivanje stotina meteora koji će poslije ponoći izrezati nebo svojim sjajem.
Tako je svake godine izgledao vrh Petrove gore sredinom kolovoza kada bi se izletnici i astronomi iz cijele Hrvatske okupili kako bi što bolje doživjeli astronomski fenomen Suze sv. Lovre.
Oko sat i pol udaljena autom od Zagreba, prostrane površine usred šume na vrhu Petrovcu, Petrova gora bila je idealna lokacija hrvatskim astronomima za proučavanje neba te organiziranje edukativnih i zabavnih sadržaja za javnost.
Prošle godine prva je u Hrvatskoj dobila titulu parka tamnog neba, no već ove godine mogla bi ostati bez nje.
Sve je počelo svijetlo…
Za početak, krenimo od Međunarodne udruge za tamno nebo (IDA) osnovane 1988. godine u SAD-u radi promicanja očuvanja noćnog neba od svjetlosnog onečišćenja.
U to doba svijest o svjetlosnom zagađenju nije postojala u tolikoj mjeri kao danas, iako i danas mnogi nisu svjesni važnosti i ozbiljnosti problema. Naime, pretjerano osvjetljavanje okoliša uzrokuje brojne poremećaje ekosustava i ljudskog zdravlja, a uostalom je energetski neučinkovito.
Čovjek možda prespava noć, no život na Zemlji zbog toga ne staje: mnoge vrste biljaka i životinja tek se noću bude te svojom prehranom, razmnožavanjem i migracijama omogućuju normalno funkcioniranje prirodnog lanca. No njihovo ponašanje ovisi o svjetlosti, tj. mraku.
U genima imamo upisan ritam koji tisućljećima diktiraju prirodna izmjena dana i noći, a koji je sad uzdrman. Kod čovjeka prevelika izloženost umjetnom svjetlu može uzrokovati probleme sa spavanjem, glavobolju, stres, anksioznost, ali i teže bolesti.
Problem ste sigurno već uočili iako možda niste razmišljali o tome: prisjetite se rojeva noćnih životinjica koje mahnito udaraju u ulične lampe i ošamućeno padaju na zemlju. Njihova koncentracija pogoduje prekomjernom razmnožavanju pauka i osa. Svjetlosno zagađenje smanjuje broj vidljivih zvijezda na nebu. Dok biste ih u prirodi vidjeli oko 4000, u gradu biste vidjeli tek njih 80.
Što znači ''park tamnog neba''?
Sve ovo vraća nas na Međunarodnu udrugu za tamno nebo. Kako bi potaknula osviještenost o ovom problemu, ova ugledna organizacija dodjeljuje titulu Međunarodnog parka tamnog neba onim zaštićenim područjima koja ne samo da imaju tamno nebo, već provode programe popularizacije astronomije i educiraju javnost po pitanju svjetlosnog onečišćenja.
Prošle godine, tj. 2019., status parka tamnog neba dobila je Petrova gora na kojoj se svake godine organiziraju tzv. zvjezdani partyji i astronomska istraživanja.
6 noćnih izleta na kojima ćete u miru dočekati najljepši pljusak ovoga ljeta
Kada je stekla ovaj laskavi, ali zasluženi status, bila je prva i jedina u Hrvatskoj te jedna od samo 15 takvih parkova u Europi. Danas ih je 30-ak, a u Hrvatskoj je u međuvremenu nagrađen i Vrani kamen kraj Daruvara.
Iako imamo i tamnijih lokacija (otoci, Lika, Velebit…), one nam nisu lako dostupne i na njima nema tako popularnih aktivnosti. Petrova gora bila je savršen kandidat.
Ne radi se o borbi za titulu, već za prirodu i zajednicu
Nije prošlo ni tri mjeseca otkako smo slavili naš prvi park tamnog neba, a već su izbili prvi problemi: Na anteni na spomeniku Vojina Bakića netko je iznenada postavio snažnu rasvjetu, koja je omela promatranje i snimanje astronomske ekipe. Bio bi to kulturocid da spomenik već nije sustavno uništavan i zanemarivan desetljećima, no ovako je samo udarac u nizu.
Astronomi su morali odustati od svog nauma, a ove godine i od organiziranog zajedničkog promatranja kiše meteora jer je postavljen novi komunikacijski toranj sa snažnim signalnim svjetlima.
Kontaktirali smo predsjednika astronomskog društva Beskraj, člana IDA-e i organizatora Zvjezdanih partyja na Petrovoj gori, Borisa Štromara.
''Godinama radimo zvjezdane partyje. Organiziramo edukativne i zabavne programe svakih nekoliko mjeseci. Te su aktivnosti bile jedan od uvjeta da park dobije status. On nije neka naljepnica koju vi skupite, već morate na tome aktivno raditi. Borili smo se godinama za to, a već osjećamo kao da nam je netko slomio noge'', tvrdi.
Žalosni su zbog ovogodišnje situacije jer su druženja pod tamnim nebom bila puno više od astronomije: ljudi su dolazili godinama, s djecom, na druženja i filmske večeri. Činili su pravu malu zajednicu – bio je to najljepši mogući način da se podigne svijest o zaštiti prirode.
''Jedno ne mora isključivati drugo. Tamo može biti toranj, samo je mogao biti na manjoj visini koja ne zahtijeva tako snažne lampe. Uz malo volje moglo se pronaći rješenje. Mogla se izraditi studija, no nju treba platiti – mi za to novca nemamo, a nitko drugi ne pokazuje inicijativu'', objašnjava Boris.
Titula koju je Petrova gora dobila predstavljala je ogroman uspjeh važan za turističku promociju, a sada postoji realna opasnost da izgubi taj status i doživi sudbinu svog spomenika.
Bio bi to rijedak takav slučaj u svijetu.
