Južnoamerička kuhinja uvijek nam je zvučala egzotično, no koliko ste znali o bolivijskoj? U nastavku vam donosim osam najpoznatijih jela ove države. Neke sam već isprobala, neke ne, ali dosadašnje iskustvo mi kaže da se nalazim u području vrlo bogatom okusima.

Sastojci nam mogu zvučati poznato, ali način pripreme, kombinacije i samo meso i povrće koji su uzgojeni drugačije i u drugoj klimi mogli bi vas iznenaditi. Ako se nađete u Boliviji, svakako preporučujem da isprobate lokalnu kuhinju, nećete požaliti!

Život u siromašnoj zajednici: „Tajna je u ispunjenom srcu i osmijehu koji ne skidam s lica“ Minero - 10 Minero - 9 Minero - 8 +7 Minero - 6

Salteña

Salteña je jelo koje se u Boliviji redovito jede samo za doručak ili međuobrok. Kako se bliži podne, sve se slabije mogu pronaći, a popodne nikako. To je tijesto u obliku školjke, vrsta empanade koja se puni piletinom ili nekim drugim mesom, komadićima krumpira, kuhanim jajima, raznim začinima i mahunarkama, a peče se u pećnici.

Ono što bolivijsku salteñu čini drugačijim od ostalih latinoameričkih empanada jest bogati sok koji ostane nakon pripreme i velika pikantnost. Prodaje se, ali i jede po gotovo svim trgovima i ulicama Bolivije.

Pique Macho

Ovo jelo dolazi iz grada Cochabambe, gastronomske prijestolnice Bolivije. Sastoji se od mješavine pomfrita, komadića odreska govedine, kobasice, malo luka, rajčice, zelene paprike, tvrdo kuhanih jaja, senfa, majoneze i kečapa i onoga što ga čini posebnim, komadića bolivijske čili papričice.

Ovaj ukusni obrok jako je popularan među Bolivijcima i najčešće se poslužuje među prijateljima, nakon posla kad se samo želite opustiti uz čašu piva. Manje porcije se jednostavno nazivaju pique, a velike pique macho jer ste zaista „macho“ ako možete pojesti toliku količinu pikantnog jela. Druga verzija kaže da je ime nastalo kad su pijani i gladni radnici kasno u jednom restoranu tražili hranu, a vlasnica im je narezala što je ostalo i jako začinila da im pomogne s pijanstvom i rekla „Piquen si son machos“, što znači jedite, ako ste muškarci. Tako je nastalo ime jela.

Mondongo Chuquisaqueño

Tajna ovog jela sastoji se u dugom kuhanju svinjetine kako bi bila mekana i začinjena je pikantnim umakom „sarza“. Umak se sastoji od luka, sitno narezane rajčice, peršina i soli i ulja, a za pikantni se dodaje čili u prahu. Uz meso i umak najčešće se služi kuhani krumpir. Jako je popularno u tzv. „bijelom gradu“, prijestolnici Bolivije, Sucreu.

Majao cruceño

Tipična je hrana iz Santa Cruza i potječe iz doba španjolskog osvajanja istočne Bolivije. "Majao" je jedno od najtipičnijih jela ovog grada. Njegovo ime potječe od španjolskog glagola "majar" što doslovno znači mljeti. Bio je pravi izazov sačuvati izvorni recept pod snažnim pritiskom Španjolaca i zato su Bolivijci jako ponosni na ovo jelo.

Riječ je o suhom mesu narezanom na sitne komade i kuhanoj riži sa začinima i rajčicom. Na vrh se stavlja pečeno jaje i pečena banana prerezana na pola. Banane koje se peku su posebna vrsta koja je prilično bezokusna sirova, ali prženjem dobiva fini slatkasti okus.

Falso conejo

Doslovno prevedeno znači „lažni zec“, a ime potječe od toga što si u prošlosti nisu svi mogli priuštiti ukusno zečje meso ili nije bilo dostupno pa se zamjenjivalo s bilo kojom drugom vrstom mesa. Tako se i danas priprema, najčešće s govedinom s raznim začinima, a vole ga jesti s rižom, tjesteninom, krumpirom ili čak mljevenim kuhanim kikirikijem. Jako je popularno u cijeloj zemlji, a posebno u regijama Cochabamba i Chuquisaca.

Sopa de Maní

Juha od kikirikija tipična je za Cochabambu, vrlo je ukusna i prilično jeftina. To je posebna varijanta andske juhe od kikirikija i krumpira. Obično se radi s goveđim ili pilećim rebrima, ali može proći i kao vegetarijanska juha.

Svježe mljeveni kikiriki i krumpir daju juhi gustu, kremastu teksturu i svijetlu boju. U njoj nema mliječnih proizvoda unatoč bjelkastoj nijansi, ali često se doda malo riže. Osim osnovnih sastojaka poput luka i češnjaka, za aromatiziranje se može koristiti bilo koje povrće koje imate pri ruci, celer, paprika, mrkva, grašak, pa čak i rajčica. Ova se juha obično poslužuje s prilogom od krumpira. Uz njega ide i „llajua“, bolivijski umak od čilija, za one koji vole malo pikantniji okus.

Locro de gallina

Locro je jedno od najreprezentativnijih jela istočne bolivijske kuhinje. To je hrana koju su od 17. do sredine prošlog stoljeća služili članovima karavana koje su se u kolima kretale iz jednog grada u drugi u prostranim ravnicama departmana Santa Cruz, Beni i Pando. Ova ukusna juha u svom izvornom receptu priprema se sa farmskom piletinom, odnosno uzgojenom kod kuće s dvije vrste krumpira, jedna ima funkciju stvaranja teksture, a druga volumena. Ima ih žutih i crvenih, sve ovisi o boji čili papričice koja se koristi u preljevu.

Pacumuto Cochabambino

U početku se pacumuto pripremao samo u Santa Cruzu, a onda se proširio i u druge regije. Izgledaju kao ražnjići, a može se koristiti i govedina i piletina s lukom i paprikom i peku se na žaru. Kao prilog se poslužuje kuhana riža sa sirom i „yuca“. To je povrće najsličnije našem krumpiru, ali svjetlije boje i duguljastije, može biti dugačko i više od jednog metra.
 

Najlakši put do novih ideja za putovanja. Preuzmi DNEVNIK.hr aplikaciju