Lika je regija poznata po planinama koje je okružuju i šumama koje prekrivaju njene visoravni. Često ju poistovjećujemo s Gorskim Kotarom, što donekle ima smisla jer su „susjedi“.
No, podsjetimo kako je Gorski Kotar ipak „gore“ na karti, iznad Like, te se „prelijeva“ u kvarnersko područje. Površinom je manji i obuhvaća Delnice, Fužine, Skrad, Lokve, Mrkopalj… Dok se Lika prostire južnije, ušuškana između Velebita i Velike i Male Kapele, a najvećim dijelom pripada Ličko-senjskoj županiji. Zbog svog položaja koji je od velike prometne važnosti zovu je i kralježnicom Hrvatske.
I premda se baš pod ličkim nebom rodio Nikola Tesla, njene kamene barijere i stepenice u slapovima preskakuju Plitvička jezera, a njen Gospić veličinom premašuje Zagreb, ovo je jedna od najrjeđe naseljenih i gospodarski najnerazvijenijih hrvatskih županija. Povijesne okolnosti nisu joj bile naklonjene, a moglo bi se reći da u ovim prirodnim uvjetima - naročito zimi - treba znati živjeti.
Na blogu Tavujaja prosječan Ličanin opisan je, između ostalog, kao netko u kome postoji vjekovna želja da – baš zbog surovih zima – postane lugar, ili da se barem skumi s lugarom, a samo najsretniji uspiju udati kćer za lugara. Domaći glazbeni sastav koji pjeva ličke pjesme tako se i zove – Ličke drvosječe. Postoji čak i vic da je slavna lička kćer, Jovanka Broz, pri odabiru Tita za svog muža, slušala prodike „Jadna ti majka, pa od svih momaka, ti baš za političara?“…
Zemlja vukova i vode
S druge strane, kada bismo gledali broj i raznovrsnost zaštićenih prirodnih objekata i lokaliteta, Ličko-senjska županija nalazi se u hrvatskom vrhu. Na njenim rubovima smjestili su se Nacionalni parkovi Plitvička jezera, Sjeverni Velebit i Paklenica, a poslužila je i za brojne planinarske i biciklističke staze puta Via Dinarica. Upravo su prirodne ljepote ono po čemu je dobila i nazvana.
Naime, Lika je ime dobila po ljekovitoj vodi, a navodno i vukovima. Jedna legenda o nastanku Like kaže kako su dvije sestre, ostavši bez oca, u nasljedstvo dobile zemlje koje danas poznajemo kao Liku i Krbavu. No, jedna sestra bila je bolesna, pa je pošla na put tražeći lijek. Nakon dugog hoda i traganja, stigla je u selo Ribnik i žedna, popila tamošnju vodu. Odmah je uočila kako voda blagotvorno djeluje na njeno zdravlje, tj. da joj daje „lik“ za bolest. Ovu vodu stoga je prozvala „lika“, a zemlja koju je naslijedila od oca tako je dobila ime Lika.
Drugo, malo znanstvenije objašnjenje imena, kaže kako je ime Lika došlo od grčke riječi „likos“ koja označava vuka, ili od latinske riječi „lacus“ koja označava jezero. Koje god bilo – a možda ima istine u svakoj teoriji pomalo – sve ima smisla.
Zemlja vukova – tako glase brojni naslovi u medijima kada se govori o Lici. Zvuči pomalo zlosutno, no činjenica da ovdje žive predatori poput vuka, medvjeda i risa govori nam kako je okoliš zdrav, bogat, raznolik…
Samo na području Plitvičkih jezera žive tri čopora vuka među kojima se ističe i vuk Krešo. Mezimac veterinara i djelatnika parka nesvjesno im daje uvid u život vukova na ovom području jer pomoću njega prate i istražuju život velikih zvijeri, a samom svojom pojavom ulijeva vjeru da vlada prirodna ravnoteža.
Istraživanje pod nazivom „Tko se boji vuka još?“ s kraja 2019. godine potvrdilo je kako je većina ispitanika s područja Like imala barem jedan direktan susret s vukom, no to ih nije uplašilo. Štoviše, vuk je kao dio prirodne baštine atrakcija i svojevrsni brend, potvrda ekološke ravnoteže, svojom prehranom sprečava širenje bolesti i zaraze, a svojim ponašanjem pri susretu oči u oči potvrđuje da nije ni opasan kako mnogi misle.
Atrakcije u sjeni nacionalnih parkova
Na spomen Like i vode, mnogima je vjerojatno prva asocijacija slavni Nacionalni park Plitvička jezera. No, manje je poznata jedna druga atrakcija, a upravo ona bi se mogla svidjeti onima koji traže manje gužve.
Ličko jezero Kruščica nastalo izgradnjom brane na rijeci Lici 1966. godine na svom dnu skriva potopljeno selo koje ponekad za niskog vodostaja izviri na površinu. Tako su prije nekoliko godina, kada je jezero ispražnjeno, posjetitelji imali priliku vidjeti ruševine crkve svetog Ilije i kuće nekadašnjeg naselja. Ako i propustite ovaj prizor, bez brige, jednako će vas oduševiti samo jezero neobičnih i „krakatih“ obala koje privlači brojne kupače.
Jezero Kruščica nalazi se u Kosinjskoj dolini koja se smjestila između Velebita i Plitvica, gdje živi u njihovoj sjeni. Ipak, bolji poznavatelji i ljubitelji Like znaju zašto je ovo područje još značajno. Predivan Kosinjski most koji u lukovima prelazi rijeku Liku i svojevrstan je spomen starohrvatskoj gradnji, izvor rijeke Bakovac s ostacima grada Ribnika i prve glagoljske tiskare u Hrvatskoj, starorimski natpisi koji reguliraju pristup vodi između dvaju plemena, velebna jela zvana Car – najveće velebitsko stablo i najveća jela u Europi… - sve ovo svjedoči bogatstvu naizgled „običnog“ mjesta.
Pećinski park Grabovača već je malo poznatiji fenomen. Riječ je o jedinom pećinskom parku u Europi u kojem možemo pronaći čak osam špilja i jednu jamu. Među špiljama se ističe špilja Samograd, a ulaz u nju mnogi uspoređuju s katedralom. Da, katedralom – samo što se za razliku od katedrale ova špilja izgradila sama, kako joj ime i kaže. Dugačka je 345 metara i široka do 30 metara, a njome se krećete pomoću stepenica uklesanih u sigovinu. Ovdje je pronađeno posuđe iz brončanog i željeznog doba, no još su zanimljiviji ostaci austrijskih časnika koji su ostavili svoje potpise na zidovima špilje još davne 1835. godine.
Đavolji vrt i male Plitvice
Konačno, stižemo do najpoznatije prirodne i turističke atrakcije Like. Toliko su puta već spomenuta i o njima se pisalo na stotinu jezika svijeta, no nemoguće je proći Likom bez spomena Plitvičkih jezera - našeg najstarijeg, najvećeg i najposjećenijeg nacionalnog parka.
Ukupno 16 jezera odvojenih sedrenim barijerama svojim imenima evocira često težak život malog čovjeka kroz povijest, barem ako je vjerovati legendama o ratovima protiv Turaka (kapetan Gal i jezero Galovac) ili kozama koje su se utopile bježeći pred vukovima (jezero Kozjak). No, tu su i slapovi Milke Trnine koji nas podsjećaju na našu slavnu opernu pjevačicu u koju se navodno zagledao i tvorac Milka čokolade (slučajnost? Hm..), ili Prošćansko jezero čija legenda podsjeća na „prošnju“ naroda za vodom, koju je uslišila Crna kraljica podarivši im prekrasna jezera.
I premda pod Nacionalnim parkom Plitvice podrazumijevamo upravo ta smaragdna jezera koja godišnje privuku više od milijun posjetioca, zanimljivo je da ona tvore najmanji dio nacionalnog parka. Većinu čini biljno zelenilo, tj. šume bukve, jele i smreke, te livade puna jaglaca, visibaba, majčinih dušica i medvjeđeg luka. U starom dokumentarcu BBC-a Plitvice su tako dobile egzotičan nadimak „đavolji vrt“.
Plitvicama prethode Rastoke, idilično mjestašce u kojem se rijeka Slunjčica slijeva u Koranu tvoreći jezerca i slapove, zbog čega im često tepaju „male Plitvice“. Zgodan uvod u spektakl koji slijedi vidljiv je i s ceste kada se dolazi sa sjeverne strane. Odmah ćete uočiti stare mlinove i drvene kućice u zelenilu i vodi koji mame da siđete s ceste. U slikovitom mlinarskom naselju čekaju vas brojna domaćinstva i rustikalne kućice za odmor, te nekoliko restorana koji služe domaće specijalitete.
Lička kuhinja
U ličkim uvjetima treba znati (pre)živjeti, a jedan od preduvjeta je dobra hrana – naročito ona koja će ugrijati u zimskim danima i dati puno energije. Ličani imaju mnoštvo obiteljskih gospodarstava na kojima uzgajaju domaće proizvode i bave se ratarstvom. Stoga su i lički stolovi puni domaćih specijaliteta: pršuta, slanine, čvaraka, janjetine, krumpira, raznih vrsta ličkog sira i mliječnih proizvoda… Tu je i kiselo zelje - poznato kao „hrana siromaha“ premda je, ironično, namirnica prebogata vitaminima koja drži i čuva imunitet – te još jedan „booster“ – domaća šljivovica.
Kad smo kod Rastoka i gastro ponude, napomenimo kako su upravo prijateljstva između seljaka stvorena na mlinovima ono što je unosilo život u ove krajeve. Čekajući da završi proces mljevenja, seljaci bi si međusobno osiguravali smještaj i hranu. Jedno od najljepših mjesta koje čuva uspomenu na zlatne dane mlinarstva, a pritom nudi još jedan specijalitet su vrila Gacke.
Ovdje se nalazi poznata obiteljska pizzeria Ruspante za koju ćete često čuti da je dom najbolje pizze u Lici. Znamo, pizza nije baš neko ličko jelo, no ovdje su je uspješno spojili s dimljenom pastrvom koja je „ubrana“ pod nosom, i piletinom iz domaćeg uzgoja. Tu je i bistro Vrilo Gacke koji nudi domaći pršut, juhu, jela s roštilja, plate i sir škripavac, simbol Like i dobrodošlice. Naravno, tu je i simbol Gacke: svježa pastrva na bezbroj načina: punjena suhim šljivama, u umaku od povrća, na žaru… A po odlasku možete kupiti i domaće brašno – simpatičan, a koristan suvenir.
Jedinstven u Europi: Nevjerojatni park koji se smjestio u srcu Like
