Stižem u svoj drugi grad u ovoj državi koja mi je već tolko prirasla srcu da sam odlučil poslati i zamolbu za neku šljaku, tek tolko, da vidim. Hue – grad koji je poprilično oštećen tokom Vijetnamskog rata ne pokazuje nikakve znakove tog strašnog napada. Podijeljen je na dva dijela, stari i novi dio, a odvaja ga rijeka koja nosi super zanimljiv naziv – Rijeka Parfema (Perfume River), ali, iskreno, ne miriši baš privlačno. Novi dio grada i nije nešto pretjerano zanimljiv, tipične zgradurine sa pretjeranim brojem birceva i raznoraznih dućana. A ovaj stariji dio je zapravo citadela koja vuće korijene iz davnog 19og stoljeća. No ovo nije wikipeda putopis pa vas neću zamarati s takvim detaljima. Moja misija je hrana, a Hue, na žalost – razočarava! Moram napomenuti da sam tokom ovih 7 dana u Vijetnamu primjetil manjak ulične hrane. U Kini su bili štandovi doslovce na sakom koraku, a u Vijetnamu pronalaženje iste predstavlja mali problem.
Izgleda da su više fokusirani na male „restorane“ koji zapravo nisu restorani već brdo stolica i stolova postavljenih na ulicu. Upravu tu lovim jednuod najbolje klope u Vijetnamu. Sjedam sa Oliverom u jedan mali shady ulični restoran i naručujem jedinu klopu koju imaju. Riblju juhu sa rižinim rezancima i prepeličjim jajima. Oliver, odbija! Kaj mu ja mogu, nek se drži McDonaldsa ako mu je ta klopa bolja.
„Restač“ izgleda odbojno. Natkriven je rupičastom plavom tkaninom, na podu olupine od jaja, cigarete, pileće kosti... Zdravi razum bi svakom normalnom ubacil bubicu da se čim prije makne iz ovakvog mijesta. Ali ja mislim da se upravu tu krije ona prava klopa. Ni traga zapadnjacima, samo lokalci. Kroz 2 minute stiže moja klopa. Nosi je simpatična baka koja ne skida osmijeh sa lica. Konta da nemam pojma na koji način se jede ova hrana pa si daje slobodu da mi demonstrira.
Uzima jaje i skida olupinu. U maloj zdijelici se nalazi papar, sol, komadići chillia i limeta. Sok limete se pomiješa sa soli i paprom te se jaje umače u taj sos prije svakog griza. Moram priznati da mi je kombinacija prepeličjih jaja i riblje juhe bila čudna – ali ovo TAKO dobro funkcionira. Znal sam da ovaj restoran skriva puno više od rupa na krovu. Ovo JE najbolja klopa koju sam imal priliku probati u Vijetnamu. Mekana jaja, još mekanija riba i dugi rezanci svakim zalogajem pune vaše usta božanstvenim okusom. Osjeća se blaga ljutina ali ona samo diže cijelo jelo na novu razinu. Ma brutalno dobro! Oliver nema pojma ka propušta. Ne kontam, putuješ Vijetnamom i držiš se zapadnjačke hrane koja ti je poznata i dostupna kod kuće na svakom koraku.
U Hue-u ostajem samo 2 dana. Naš provod i istraživanje ubila je teška monsunska kiša koja je posljedica tajfuna koji je nedavno pogodil Tajvan i Hong Kong. Nije da je grad nešto velik i interesatan za razgledavanje i istraživanje, ali bilo bi dobro da imam još jedan „suh“ dana pa da smažem još nešto klope iz shady restača. Krećem dalje prema idućem gradu – Hoi An. Ovaj grad mi je preporučen od strane Cam-a, Australca kojeg sam upoznal u Hanoiu. Navodno slovi po prekrasnim plažama i ogromnim valovima.
Na moje razočaranje – opet kiša. Koje sam ja sreće!
