Pošto je grad toliko blizu obale, na skoro svakom menu-u se nalaz sviježa ponouda ribe, rakova i ostalih plodova mora. Na primjer, 6 ogromnih škampa sa grilla vam prazni novčanik za 15ak kuna! Rak ili jastog, kojeg sami birate iz bazena u restoranu se kreće od oko 25 kuna po kg – brutalno jeftino i najbolje od svega, sviježe!
Grad je stvarno malen i služi mi kao poveznica do Saigona. Uz prejeftinu i ukusnu ponudu morskih finoća, imate i opciju skoknuti do prave pustinje koja se formirala par kilometra od grada. Uzimam skuter i odlučujem se na samostalno istraživanje. Mui Ne ima samo jednu glavnu cestu i već nakon 5 minuta vožnje dolazite do kraja i ulazite u mala sela koja su se formirala na putu. Sunce prži na najjače i konačno nema kiše. U selu se primjećuje znatna razlika od grada.
Nema restorana i birceva i ostalih blesavih dućana koji nude gluposti za naivne turiste. Tek u i tamo se nađe neki pop-up birc uz cestu, par stolica i stolova, te štand sa pićem i raznim snackovima. Uz cestu se suši riža i sitne ribice, ljudi spavaju u mrežama ispred kuća, klinci igraju hackysack... Super je uzeti motor i samostalno krenuti u istraživanje, oktriva Vam se puno više toga i sami stvarate svoju viziju o njihovom životu.
Sela nisu velika i ubrzo stižem do pustinjskih duna tik uz more. Izgleda mi čudno, pustinja uz more, tek par minuta od najbližeg sela. Ostavljam skuter tik uz cestu i penjem se na prvu dunu. Pogled koji puca s nje je jednostavno neopisiv. Ispred Vas se prostire Južno kinesko more koje ogromnim valovima udara o stijene na rubu pustinje. Stotine ribarskih brodova rasuto je po plavetnilu.
Šetkaram kroz pustinju koja ima nešto zelenja i nije baš nalik Sahari. Na svakom brežuljku pronalazim grobove. Neki opljačkani, neki bez ikakvog natpisa – samo kamenje. Nije baš ugodno koračati kroz groblje, bez obzira na pogled koji je ispred Vas.
Ako vas zanima kitesurfing, surfing ili bilo koji vodeni sport – Mui ne je mjesto za Vas. Valovi i vjetar koji puše skoro 250+ dana u godini čine ga idealnim mjestom za upravo ovakve stvari. Super je promatrati stotine kitesurfera sa nekog restorana na plaži.
Mui Ne napuštam dosta brzo i krećem prema svojem posljednjem odredištu u Vijetnamu – Ho Chi Minh. Izgubio sam dosta vremena u Vijetnamu – u planu je bilo tek 15ak dana, a sad mi se već bliži u puni mjesec.
Ovakve stvari se dešavaju putnicima koji se zaljube u zemlju kroz koju putuju, i upravo se ovo meni i desilo. Možda ću morati izbaciti par gradova na daljenjm putu, pošto imam rok do Studenog da se nađem s frendom iz Vodica u Nepalu – nemam pojma. Just go with the flow – ovo je moj moto na ovom putovanju.
Nastaviti će se...u Ho Chi Minh Cityu
