Lako je prepoznati kad ulazite u neki glavni grad u Aziji, klasično započinje sa tzv. outskirtsima. Večinom su to kuće i stanovi koji se nalaze na samom rubu grada i lako zaključujete da vas čeka nešto veće kroz 30 minuta. Al u Kambodži nije bilo tako. Cijeli put smo prolazili kroz blatnjave ceste sa malim hutovima i stvarno nije bilo nekvog osjećaja da se približavamo Phnom Penhu. Odjednom se nalazimo u samom centru grada, uz rijeku Mekong. Hotel do hotela, barovi i pubovi, restorani - ali sve u puuuno manjoj količini nego npr. Hanoi i Saigon.

Kambodža je prošla kroz gadno razdoblje Pol Pota. Riječ je o genocidu koji je bio izvršavan nad educiranim ljudima, nešto tipa Staljinove čistke. Gotovo 1/3 populacije je izgubila život u tom razdoblju, a to se jako osjeća i vidi na samim ljudima. Bez obzira na povijest, Kambodža sporo ali sigurno korača naprijed. Ljudi su i dalje nasmiješeni i spremni priskočiti u pomoć. Phnom Penh se nalazi uz samu obalu rijeke Mekong i mala šetnja uz „rivu“ vam otkriva puno toga. Veliki hoteli koji se počinju graditi, hramovi, ulična hrana... sve počinje poprimati onaj poznati Azijski štih.

Jay nas vodi u najbolji restoran koji je skriven od turista i većinom hrani lokalce. Ulazimo u trošnu zgradu i prolaskom kroz hodnik nam se otkriva improvizirani restoran na prvom katu. Uzbuđen sam, ovakve restorane je teško pronaći sam, a i ako na neki način uspijete, opet je teško dobiti mjesto. Kambodža me više podsjeća na Indiju nego na bilo koju drugu zemlju. Od ljudi koji se voze na krovovima prenatrpanih automobila pa sve do hrane. Dolazim u svoj prvi susret s pravim curryem. Ovo mi je otkriće, nisam znal da je curry ukorijenjen u njihovu povijest. Uz curry ponosno stoji i Amok. Jelo koje je slično kao i curry samo je puno gušće i intenzivnije. Oboje se kuha s kokosovim mlijekom i ima fenomenalan novi okus na koji moji nepci nisu naviknuti. Birate između ribljeg, pilećeg i goveđeg amoka.

Glasnim dovikivanjem u „restoranu“ Jay naručuje amok za sve i počinje gozba. Za samo par minuta stžu ogromne porcije koje koštaju samo par kuna. Ovo mi je također super u Aziji – do hrane se dolazi lako i jeftino, bez napumpavanja cijena i odvratne zamrznute hrane kao kod nas. Nije im u interesu prevariti mušteriju, jer znaju da ovise o svakoj kuni. Ako je mušterija zadovoljna, vratit će se, ako nije – neće. Sigurnije je imati konstantan prinos novca nego jednokratnu uplatu koja se brzo otopi. Zadovoljan klopom, uzbuđeno čekam sljedeći korak i radujem se istraživanju kambodžanske hrane.

Najlakši put do novih ideja za putovanja. Preuzmi novu DNEVNIK.hr aplikaciju