Japan je poznat po svojim tematskim kafićima, ali ovakav vjerojatno još niste vidjeli: Restoran krivih narudžbi.
Po ulasku u restoran morate biti svjesni da što god naručite, možda nećete dobiti ili ćete dobiti potpuno drugačiju hranu. I nema ljutnje! Što god da dobijete, bit će ukusno i pripremljeno s puno srca, a nasmijat će vas.
Naime, ovaj restoran zapošljava osobe s demencijom, a cilj je puno veći od puke prehrane gosta. Svojim radom žele podići svijest o problemima s kojima se osobe s demencijom suočavaju i skinuti stigmu s bolesti. Isto tako, prilika je ovo za mahom starije ljude da se nečim bave i pritom zarade, a dio novca odlazi u humanitarne svrhe.
Na svaku krivu narudžbu smiju se i gosti i konobari koji često znaju reći: „Čula sam što ste rekli, ali sam zaboravila!“ Možda dobijete nečiju tuđu narudžbu ili potpuno drugo jelo, a možda vas konobar zaboravi na pola sata. Konobarica će vam pokazati stol za koji možete sjesti, a onda će sjesti s vama. Druga će vam staviti slamku u kavu.
No, kako poručuju, poanta nije u točnom izvršavanju posla, već interakciji ljudi. „Skoro pola naših narudžbi je krivo, ali svi su gosti zadovoljni“, ponosni su. Neki su bili skeptični, pitajući se da li je u redu koristiti bolest kao zabavu, na što je reagiralo i samo osoblje, potvrdivši kako im je ovaj posao pomogao da se osjećaju bolje u vezi sebe te da im je bio podsjetnik na to da su još uvijek u stanju raditi mnogo stvari.
Jedan od osnivača restorana, Shiro Oguni, i sam je živio u zabludi: „Kao i svi ostali, mislio sam negativno o demenciji, da su to ljudi koji su „radikalno zaboravni“ i koji lutaju bez cilja. No, zapravo, oni mogu kuhati, prati, čistiti, otići u dućan i još puno „normalnih“ stvari. Da, ponekad malo skrenu s puta i zaborave, ali… Demencija ne čini čovjeka, samo je dio onoga što on je.“
U restoranu osim hrane možete kupiti i edukativne knjige koje svjedoče životu s demencijom. Danas u svijetu živi oko 35 milijuna ljudi koji pate od demencije, a taj broj bi se, prema istraživanjima Svjetske zdravstvene organizacije, mogao povećati čak tri puta do 2050. godine. Statistika se naročito odnosi na Japan koji ima velik udio populacije starije životne dobi, a nisku stopu nataliteta, zbog čega japansko društvo sve više stari.
Kako sami kažu: „Demencija je neshvaćena bolest. Ljudi vjeruju kako nisi sposoban ni za što, a stanje će s vremenom dovesti do potpune izolacije pojedinca iz društva. Želimo promijeniti društvo, kako bismo postali osjetljiviji na tuđe probleme i kako bismo im olakšali život. Bili zdravi ili bolesni, možemo živjeti u harmoniji.“
