U ovu skupinu otoka spadaju: Olipa, Jakljan (Lakjan, Lakljan), Šipan, Lopud, Koločep (Kalamota) i Daksa te otočići i hridi Tajan, Crkvina, Goleč, Kosmeč, Mišnjak, Ruda, Sutmiho, Sv. Andrija.
Sveukupna površina Elafitskog otočja iznosi oko 90 km2, od čega je površina otoka 27,13 km2. Od svih 14 otoka, samo su tri naseljena, Koločep, Lopud i Šipan.
Koločep ima površinu od 2,35 km². Na Koločepu, kako ga Dubrovčani još nazivaju Kalamota, su dva naselja Donje i Gornje Čelo. Na otoku ima stare arhitekture, koja je dosta slabo očuvana. Između ostalog na otoku možemo naći kapele: Sv. Antuna Padovanskog, Sv. Nikole, Sv. Trojstva. Ono što se mora spomenuti jest da se u crkvi Sv. Antuna nalazi poliptih Ivana Ugrinovića, iz 15 stoljeća. U naselju Donje Čelo, u samoj uvali, smješten je hotel Vila Koločep. Također ovaj otok je poznat po nazivu Otok Znanja. Lopud je drugi najveći otok s površinom od 4,63 km², na kojemu se nalaze predivne pješčane plaže. Ovaj otok je jedan od dražih kupališta, kako Dubrovčana tako i brojih turista koji dolaze.
Lopud, kao i Koločep ima bezbroj crkvi i starih ruševina. U Franjevačkom samostanu, unutar kojeg se nalazi crkva, smještene su brojene umjetnine, kao naprimjer poliptih Pietra da Giovannija, triptih iz radionice Nikole Božidarevića, poliptih Girolama da Santacrocea, slike Bassana, i dr. Na drugoj strani otoka nalazi se poznata plaža Šunj, s crkvom Gospe od Šunja iz 15. stoljeća. Upravo je Lopud jedan od najrazvijenijih otoka u ovoj skupini, pa stoga ne iznenađuje činjenica da možemo naići na četiri hotela, kao i bezbroj restorana. Šipan je najveći od svih Elafitskih otoka, s površinom od 16,5 km². Ima dva naselja, Šipanska Luka i Suđurađ, koji su povezani autobusnom linijom.
Kao i na ostala dva nastanjena otoka, i ovdje se nalaze brojne stare građevine. U Suđurđu nalazi se dvorac Skočibuha, renesansni dvorac brodovlasnika i trgovca Vice Stjepovića Skočibuhe, izgrađen 1561. godine. Sjeverno od Suđurđa u Crkvama iz 11. i 14. stoljeća mogu se vidjeti razna umjetnička djela, djelovi Samostana iz 14. stoljeća, dvorac iz 15. stoljeća, Crkva Sv. Duha, kapela Sv. Ivana, Knežev Dvor u Šipanskoj Luci.
Elafitsko otočje, Koločep, Lopud i Šipan su povezani brodskom linijom, koja ide iz luke Gruž svaki dan. Daksa se nalazi svega 300 metara od poluotoka Lapad, na početku uvale u samom ulazu u luku Gruž. Na otoku su prvo Francuzi, a zatim Austrijanci podigli utvrdu koja je nadzirala ulaz u Gruški zaljev. Ivan Gundulić u vrijeme duhovnih vježbi napisao je djelo Suze sina razmetnoga upravo na otoku Daksi.
Sv. Andrija, danas nenastanjen, dugo je bio sjedište jednog od pet benediktinskih samostana. Mavro Vetranović je dobar dio života proveo na njemu, a prema legendi otok Lopud i Sv. Andrija povezani su pričom o lopudskoj sirotici. Lopudska sirotica, kćer ribara, Marija spasila je plemića Ivana od nevremena na Šunju, gdje je živjela s braćom. Budući da ljubav između ribarove kćeri i plemića nije bila dopuštena, Ivan je odlučio poći u benediktinski samostan, na otoku Sv. Andrije, koji je bio jedan od najstrožih, a ujedno je imao i pogled na Šunj. Marija je saznala gdje se nalazi njen Ivan, te je svake noći išla na otok Sv. Andrije. Ivan je svake noći palio vatru da bi Marija znala gdje je obala, te su se tako tajno sastajali. Braća koja su bila ljuta na Mariju zbog nedopuštene ljubavi, čekali su večer bez mjeseca, te su sjeli u barku i zapalili vatru na njoj, pa je Marija, misleći da je njen Ivan zapalio vatru, plivala prema njoj. More je bilo nemirno, spremalo se nevrijeme, ona se borila sa valovima. U jednom trenutku, u svjetlu munje na barci je vidjela svoju braću, te da je ne vode prema otoku njenom dragom, i jednostavno se prepustila valovima. Ivan je čekao Mariju i palio vatru nadajući se da će doći. Nakon tri dana, pošao je u obilazak otoka, i našao Mariju gdje mu ju je more zadnji put dovelo. On se shrvan tugom, predao molitivi i kajanju do kraja svog života.
Autor: Marina Skočibušić
