From Russia with Love, Terence Young, 1963
Iz Rusije s ljubavlju nije samo nedvojbeno najbolji od Bond filmova nego je postavio predložak za sve oni koji će uslijediti nakon njega. Uz prekrasnu Tatjanu (Daniela Bianchi), ruska dvojna agentica koja podlegne ljubavnim čarima Bonda (Sean Connery). Film je snimljen kad populacija grada još nije prelazila brojku od dva milijuna, sada je preko trinaest milijuna, i to je vožnja na čarobnom tepihu u vrijeme kada je Istanbul bio prepun hamala, nositelja tereta, velikih Američkih automobila i post ratnih Renaulta. Šarena ciganska četvrt koja dominira filmom, Sulukule, nedavno je srušena kao žrtva u posljednjoj rundi obračunavanja s nepoželjnima.
Tarzan u Istanbulu/Drakula u Istanbulu
Koliko god zvučalo nemoguće snimljena je i Turska verzija Tarzana. Scenaristi su se jako potrudili da prikažu što autentičnije džunglu i moramo reći da je finalna verzija na kraju ispala još i te kako dobro. Isto tako i s Drakulom. Cijela radnja Drakule odvija se u Istanbulu, a sam vampir ne plaši se križeva nego Kurana, a činjenica da vampir preferira samo Turke dodaje ovom filmu dodatnih štih. Ali nisu Turci stali samo na tim filmovima. Tako postoji i turska verzija Star Wars, Star Trek, Turski Rocky i narvno Turski Rambo.
Midnight Express, Alan Parker, 1978
Ono malo što je snimljeno u Istanbulu učinjeno je u tajnosti. Ali kao što se Pariz i izmet povezuju sa zatvorima tako će se i Istanbul, zahvaljujući Alanu Parkeru i njegovom scenaristu Oliveru Stone. Oni su uzeli potpunu slobodu i interpretirali zatvor prema memoarima propalog švercera droge Billy Hayesa kao nešto najgore na ovom svijetu. Čak je i sam Hayes jednom prilikom kazao da su stvarno otišli predaleko. Ironično, Hayesov pravi bijeg sa Imrali otoka, Turskog Alcatraza, bio je puno uzbudljiviji i napetiji.
Uzak (Distant), Nuri Bilge Ceylan, 2002
Ne samo da je najbolji film koji je snimljen u gradu, nego je najvjerojatnije i najbolji turski film svih vremena. Sniman u zimskom Istanbulu, film je čudesna meditacija o gradu i zemlji, gledan kroz podijeljene poglede dvaju rođaka. Mladog seljaka koji stiže kao nepoželjan gost gradskog fotografa koji dolazak gosta koristi kao napad na svoju obitelj u zahtjevnom i negostoljubivom Istanbulu. Kao i uvijek, Ceylan je za glumce koristio svoju obitelj, a njegov rođak sa sela čak je i nagrađen nagradom za najboljeg glumca na Cannskom festivalu.
Hamam, Ferzan Ozpetek, 1997
Odbačen od kritike kao gay orijentiran film, Hamam je najsenzualniji film ikad snimljen u gradu. Ne samo zbog nježnog pripovijedanja priče o vezi između Talijana koji je naslijedio hamam i mladog Turskog momka, nego i zbog načina na koji prikazuje zavodljivi miks prljavštine i glamura Istanbula. Iako je nadaleko Turska poznata po svojoj LGBT zajednici, film je ipak slomio mnogo tabua.
Crossing the Bridge: The Sound of Istanbul, Fatih Akin, 2005
E kad bi svi glazbeni dokumentarci mogli biti kao ovaj. Fatih Atkin je strastveni pregled istanbulske glazbe, koji vas drži prikovanim za ekran od prve scene pa do samog kraja. Skoro cijeli kulturni život Istanbula je prikazan u ovom filmu. Od Orhana Gencebaya muzičkog genija preko gradskih repera do uzvišenog Romskog klarinetista Selima Seslera. A i nepotrebno je govoriti kako je soundtrack filma jednostavno senzacionalan.
