Napuštam Bangkok s namjerom da se vratim, ima još puno toga što ovaj grad nudi. Krećemo noćnim vlakom prema Jugu, točnije – otocima Koh Tao i Koh Phangan. Otoci su navodno čarobni, i nisu u tolikoj mjeri zagađeni turistima kao Phuket, Pattaya i Koh Samui. Na putu mi se pridružuje mala ekipa stranaca s kojom sam proveo većinu vremena u Bangkoku. Joel – Švedska, Rodney – USA, Steffan – Njemačka, Phillip – Njemačka... Zajdedno smo provodili svaku minutu i stvarno se zbližili. Prvi na redu – Koh Tao. Otok poznat po svojoj nedostupnosti i udaljenosti od kopna.
Udobnim noćnim vlakom u kojem prodaju pive po katastrofalnoj cijeni produžili smo sve do Champorna, luke iz koje krećemo dalje trajektom. Kipamo se s vlaka i odlazimo do luke, kamionom koji je preobražen u divovski tuk-tuk. Ukrcavamo se na trajekt i slijedi vožnja od četiri sata kroz stvarno prekrasan horizont. Plavo nebo, sunce, odsjaj na moru... Tu i tamo maleni otočić sa palmama... Stvarno prava idila. A sve ono na putu nije ni do koljena onome prvome pogledu kojeg bacate na otok. Još mi je sad slika duboko zarezana u sjećanje – sjećam se i sad svih žarkih zelenih boja lišća palme, odbljeska bijelog pjeska s plaže, i tirkiznog mora, koje je većinom plićak udoban za kupanje. Ako ste ikad čitali Otok s blagom – ovo je kao iz te knjige. Papige, male trošne kućice, ulična hrana i sami bungalovi. Na ovaj otok se dolazi samo s jednim razlogom – ronjenje. Koh Tao nudi najjeftinije ronilačke licence na svijetu. Ako vam je san postati instruktorom ronjenja, pravac Tajland.
Cijene restorana bile su ubojito visoke pa smo se dnevno više-manje hranili s našim novim otkrićem. Skoro pa tri puta jeftinije od jednog oboroka u restoranu – sticky riža koja se jede prstima i pržena piletina sa začinima, i naravno, domaći sweet chilli umak. Brutalno dobar ručak za male pare... Većinu dana provodili smo na plažama koje oduzimaju dah... Zalazak sunca, izlazak sunca... Na pučini nema ničega... Palme, ležaljke... Ovaj otok je baš za opuštanje. Preporučam ga toplo parovima, al' ne i samostalnim putnicima. Kao što rekoh – većina ljudi dolazi na otok zbog ronilačke licence, a ne zabave i razgledavanja. Sam otok je prizor očima i dovoljna je jedna šetnja po plaži da vidite njegovu noćnu scenu. Par barova i ispred njih svakodnevno impresivni showovi s vatrom. Dečki rade samo za napojnice ispred gostiju na plaži. Ležite zavaljeni u malu indijsku ležaljku, cugate pifkana i uživate potpuno besplatno u showu. Ili, ako ste pošteni, zabacite par bahta dečku koji se znoji od vrućine vatre. Ako ostanete do ponoći, ostaje samo mlađa ekipa. Pali se ogromno uže za preskakivanje i izaziva hrabre da ga preskaču. Ispraznil sam par flaša pa nisam bio nešto zainteresiran za pokušaj.
Većina otoka je fokusirana na ronjenje i rezorte, pa velim, nema baš nešto akcije. Najbolje od svega na otoku je sama vožnja skuterom, koja je dosta opasna zbog loših cesta. Lokalci naplaćuju puno para ako padnete, jer je navodno, teško dobiti dijelove na otoku i trebaju se naručiti sa kopna. Napustili smo Koh Tao i krenuli prema malo atraktivnijem otoku za backpackere. Otok Koh Phangan – a.k.a. Party Island. Otok je jednako atraktvian kao Koh Tao, samo što nije toliko malen. Rentali smo skuter i istražili 90% otoka tokom jednog dana – nije baš ni velik, ali opet, potrošili smo puno vremena i benzina. Na putu se susrećete s nojevima koji slobodno pasu uz cestu, vodenim bizonima i doslovce tonom slonova koji su popularna atrakcija. Nismo kupili bananu i nahranili životinju, izgledali su tužno i bili su vezani lancima. Prava životinja nisu još totalno stupila na snagu u Tajlandu. Ako vas prati sreća, na putu je i vodopad koji tokom kišne sezone pokazuje svoju pravu snagu. Plaže kao iz filma, s onim glatkim kamenjem koje je pečat Tajlanda. Voda - kristalna...
No, ovaj otok krije i onu drugu scenu... Party scenu. Svakodnevno se održavaju fešte backpackera – a neke od poznatijih su Full Moon Party, Halfmoon Party i Shivamoon party. Puno moonova... Ako ste gledali film „The Beach“ – onda znate o čemu pričam. Ljudi iz cijelog svijeta dolaze na najveći party koji se održava na plaži tik uz more. Mjesečno broji oko 30.000 ljudi iz svih krajeva. Najviše za ovim lude Ameri i Britanci koje možete vidjeti u sramotnim pozicijama i stanjima. Droga je također vrlo popularna i tolelirana od policije. Al' ako vas uhvate – kazne su OGROMNE. Don't do it!
Hrana na otoku je bila odlična – od pravih tajlandskih curryja pa sve do juhe od kokosa za 50 bahta. Još jedan hit na otoku su bili šejkovi. Svježe rađeni – osvježavaju u trenu i čine vrućinu podnošljivom. Sve u svemu, Jug je super, ali malo preskup i ponekad ne fokusiran na hranu kao Bangkok i kao što kasnije doznajem, Sjever.
