Taksi me ostavlja usred Sukhumvita. Tajland ima kompliciranu mrežu ulica i uličica koje se zovu Soi, i nije lako navigirati gradom prvih par dana. Ovaj dio je skup za većinu Azije, ali zapadnjaci sa svojim većim plaćama mogu bezbrižno uzeti apartman u najam i imati normalan život. Pošto je distrikt krcat restoranima, odlučujem se za dva japanska. Znam, nisam u Japanu, ali do sada nisam imao prilike probati japansku hranu, a Bangkok je savršen za to. Vrhunski chefovi i jeftina hrana spremljena do perfekcije.
Prvi restoran – Bankara, mali simpatičan japanski restač koji u ponudi ima samo ramen. Juha s bogatim temeljcem, rezancima i dodacima koje birate sami. Naručujem Butamiso, ramen kuhan na bazi miso paste i svinjetine s roštilja. Za desetak minuta mala simpatična konobarica dostavlja moju ogromnu porciju ramena. Zahvaljujem se na tajlandskom – Kap-Kun-Krap. Prvi zalogaj baca me u trans. Koji okusi, ovo je pravi food porn. Teško je dočarati ovakve stvari na papiru. Ne ostavljam ni trunku hrane u ogromnoj zdijeli. Bilo je odlično.
Nastavljam istraživati Sukhumvit, također poznat i po svojim red light districtima, nešto tipa Amsterdam, samo malo u većim količinama. Prostitucija je i dalje ilegalna u Tajlandu, ali se policija gotovo nikad ne miješa u lokale koji očito privlače klijente seksom. Spicy-a-go-go, KittyCat, Deja Vu – samo su neki od naziva. U Bangkoku je „normalno“ vidjeti debelog Švabu od 60 godina koji ponosno i besramno korača Sukhumvitom s curom koja je duplo, ili čak tri puta mlađa od njega. Tajland igra opasno na seks turizam, i to privlači bogate starkelje koji bez problema iskeširaju par tisuća bahta za svoju „curu“ . Prizor je odvratan, ali nakon gotovo tri tjedna provedena u Bangkoku, ovakve stvari me više ne čude.
Vozači tuk-tuka „napadaju“ vas s ping pong showovima, glasno imitirajući zvuk ping pong loptice ustima. Ping Pong show je popularan način pljačkanja naivnih turista. Googlajte o čemu se radi, da ne tipkam o ovakvim glupostima. Glupe zamke za naivne turiste, još jedan „ponos“ Tajlanda.
Dosta o ovakvim stvarima, Bangkok je puno više od toga, bez obzira na lošu reputaciju. Ljudi su simpatični, i osmijeh im je uvijek na licima. Upravo zbog ovog vam se grad zavuče u kožu. Sukhumvit ima i jedan mali „šiti“ restoran u kojem se sprema najbolji pad thai na svijetu. Tu titulu im dajem - ja. Pad Thai je popularan street food, i stvarno, nakon probanih barem 30 različitih verzija, "Michelin" dodjeljujem njima! Ime nemaju, samo mali trošan štand s jednim wokom koji izgleda kao muha ispred ogromnih nebodera koji paraju nebo. Ali eto - ne sudi knjigu po koricama.
Posjećujem još jedan japanski restoran - Nagiyu. Prilikom ulaska u restoran skidate cipele i sjedate na pod za male simpatične stolove. Atmosfera je neopisiva. Restoran je pun Japanaca koji glasno uživaju u svojoj klopi. Kuhinja je otvorenog tipa, tako da imate jasnu viziju kojom brzinomi vještinom vam se sprema hrana. Totalni sam amater oko japanske hrane pa naručujemo pola menija. Sashimi od sirovog konjskog mesa, kobe govedina sa wasabijem, sushi, sake, fermentirana riža – uf! Jedno bolje od drugog. Nemam pojma koji mi je favorit, sve je bilo dobro – ali nekako sashimi vodi. Zaboravite da je meso sirovo, ukusno je, prepustite se okusu.
Bangkok je ogroman grad i treba Vam puno više od tri tjedna da se dobro istraži. Čak razmišljam i o gradnji karijere u ovom megapolisu. Za sad mi ostaje u sjećanju kao favorit i najdraže do sada posjećeno mjesto. Bangkok je zakon!
A sad krećem prema malo opuštenijem dijelu Tajlanda. Koh Tao i Koh Phenang, mali otoci Bogu iza nogu. Bit će ogromna razlika, mijenjanje asfalta i dinamičnosti za mekani sitni pijesak na plaži. Guštanje...