U trendu Indijanska banana u Donjoj Bistri na plantaži Ivana Šuloga - 5 Ljekovito blago U lišću ovoga voća nalazi se tvar koja ubija stanice raka, raste i u Hrvatskoj, a kilogram plodova košta oko 10 eura Sir se ne bi trebao čuvati u proziirnoj plastičnoj foliji - 1 Nemojte ovo raditi Najveća greška koju radimo kad kupimo sir u trgovini i donesemo ga kući Hrskava i sočna piletina Provjeren recept Probajte, bit će vam drago: Za uvijek sočnu piletinu treba vam samo jedan sastojak

Premda je riječ o malenoj zemlji, upola manjoj od Hrvatske, Belgija ima mnoštvo impresivnog sadržaja. Neki od tih bisera su skriveni i ne toliko razvikani među turistima, no njihovu važnost prepoznao je čak i UNESCO koji ih je stavio pod svoje okrilje. Primjerice, mala i tiha sela zvana „Beguinages“.

Razbacana su diljem Belgije, a kada kročite njihovim ulicama preplavljuje vas mir. Posjetioce dočekuju upozorenja da poštuju tišinu, pa šetnju prati samo zvuk koračanja kamenim uličicama i vjetrić koji prolazi uskim uličicama. Auti su rijetkost i njihov broj je ograničen kako se ne bi narušio gotovo muzejski ambijent koji vlada na otvorenom.

Na prvu biste možda pomislili da ovdje više nitko ne živi – jedini tragovi života su brižno uređeni vrtovi u cvatu. No, o njima brinu žene koje zapravo ovdje žive. Zovu se „beguines“, žene koje su svoj život posvetile vjeri i Bogu. Nisu se formalno zavjetovale niti izolirale od svijeta, kako bi se to možda pretpostavilo.

Kada su podignute u 12. i 13. stoljeću, kuće u kojima su živjele bile su siromašne i neugledne nastambe oko seoske crkve. Kasnije su preuređene i dodani su sadržaji poput bolnica i pekara, a oko sela (koje je sve više počinjalo nalikovati tipičnom srednjovjekovnom gradiću) su podizane zidine s gradskim vratima koja bi se zatvarala u večernjim satima.

Neki povjesničari smatrali su da je uzrok nastanka ovih „ženskih gradova“ bio nedostatak muškaraca koji su pogibali u ratovima, no s vremenom se većina ipak složila s tvrdnjom da su ovakvi tipovi naselja više odgovarali društvenim, ekonomskim i vjerskim potrebama žena srednjeg vijeka, ali i kasnije.

Beguines se financijski nisu oslanjale na Crkvu, već su živjele skromno, posvećujući se malim obrtima kao što je primjerice proizvodnja čipke. Njihova neovisnost ponekad je izazivala skepsu, pa su vjerske vlasti osudile njihovo djelovanje 1312. u Beču, nakon čega su bile izložene povremenim progonima i pokušajima asimilacije u crkvene redove.

Ipak, uspjele su se održati diljem Belgije, Nizozemske i Francuske, a u Belgiji je danas najviše očuvanih „beguinages“. Čak 13 njih je 1998. godine dospjelo na UNESCO-vu listu svjetske baštine u Europi. To su: Gent, Leuven, Kortrijk, Mechelen, Brugge, Dendermonde, Turnhout, Sint-Amandsberg, Sint-Truiden, Lier, Diest, Tongeren i Hoogstraten.