Ove godine navršava se 90 godina od dovršetka izgradnje vjerojatno najljepše planinarske staze u Hrvatskoj, Premužićeve staze na Velebitu koja povezuje Zavižan i Baške Oštarije. Iako prolazi kroz najnepristupačnije dijelove sjevernog i srednjeg Velebita, čitavom se dužinom kreće na gotovo jednakoj nadmorskoj visini (oko 1500 metara) i trasirana je tako da nema većih uspona. Iako je bez dvojbe njezin najimpresivniji dio onaj koji prolazi kroz Rožanske kukove, svih 57 kilometara ove staze ogledni su put veličanstvenih ljepota Velebita: smjenjuju se sad morski sad lički vidici, prolazi se iznad provalija i uz okomite stijene, kroz vrlet i čitavu galeriju impozantnih krških oblika.
Premužićeva staza nosi ime svoga vrsnog projektanta (ali ne i vizionara koji ju je sanjao). Ona je poseban spomenik graditeljskog umijeća Podgoraca, majstora klesara iz podvelebitskih mjesta, bez čije vještine i poznavanja planine ovakvu stazu ne bi bilo moguće izgraditi.
Spomenik je i jednom vremenu i jednom životu koji više ne postoje, jer samo dvadesetak godina kasnije, izgradnjom ceste D8 ili Jadranske magistrale, život podvelebitskog kraja zauvijek se promijenio.
Od sulude zamisli do pravog projekta
O izgradnji "turističke staze" kroz Velebit prvi je maštao dr. Ivan Krajač (1877. – 1945.), alpinist, političar, pravnik i predsjednik Hrvatskoga planinarskog društva, vizionar zaslužan za njegovu reformaciju. Kao strastveni obožavatelj Velebita, o ideji velebitske transverzale pisao je (ponajviše u Hrvatskom planinaru) godinama prije nego su se ostvarili uvjeti za njezinu izgradnju i nije propuštao priliku da o svojoj viziji razgovara sa svakim koga bi mogla zanimati.
Tako se susreo i sa šumarskim inženjerom Antom Premužićem (1889. – 1979.) koji je u to vrijeme radio u Direkciji šuma na Sušaku i pod čijom su nadležnošću bile velebitske šume od Vratnika do Baških Oštarija. Teren su obojica izvrsno poznavala. Premužić je sam prehodao Velebit nebrojeno mnogo puta, on i Krajač zajedno su se probijali nepristupačnim kršom Rožanskih kukova, a istraživali su i velebitsko podzemlje. U to doba "turistika" na Velebitu bila je science fiction, jer se rijetko tko iz razonode, poput ove dvojice, upuštao u takve pogibeljne pothvate u velebitskoj neistraženoj divljini.
Ante Premužić projektirao je stazu i organizirao izgradnju koja je započela zahvaljujući sredstvima Direkcije šuma na Sušaku i Hrvatskog planinarskog društva u Zagrebu, uz potporu Kraljevske uprave Savske banovine. I financijski dio malo je pogurao dr. Krajač.
Kao političar i suradnik Stjepana Radića, Krajač je jedno vrijeme bio ministar trgovine i industrije u beogradskoj vladi, pa je svoju poziciju iskoristio i za mnoge druge velike stvari za hrvatsko planinarstvo. Uz gradnju kuće na Zavižanu 1927., zaslužan je za proglašenje prvoga hrvatskoga i velebitskog nacionalnog parka (Štirovača, 1928.) i tiskanje do danas aktualnoga Poljakova Planinarskog vodiča po Velebitu (HPD, Zagreb, 1929.).
Turistički put kroz Velebit na kraju nosi Premužićevo ime, dok je Krajača povijest nepravedno zaboravila. Po njemu je tek do 1945. ime nosila kuća na čijem mjestu se danas nalazi Planinarski dom Zavižan – Krajačeva kuća.
Kamen po kamen, metar po metar
Staza se gradila samo četiri godine, od 1930. do 1933., a zbog majstorske gradnje i nenametljive uklopljenosti u prirodu predstavlja vrh graditeljstva pješačkih puteva u Hrvatskoj.
S odvojkom za vrh Šatorine i silazom u Štirovaču staza je duža od 60 km. Trasirana je tako da nema velikih uspona i gotovo se stalno kreće na otprilike 1500 metara nadmorske visine, a čitavom dužinom široka je čak 120 centimetara. Kako bi se izbjegla krivudavost i gubitak visine, staza je podzidana ili usječena u stijenu, a kroz kršku divljinu probija se vijaduktima, polutunelima, serpentinama, mostićima...
Sama izgradnja ne bi bila moguća bez Podgoraca, ljudi iz podvelebitskoga kraja s iskustvom u gradnji suhozida. Podgorci bi ljeti sa svojim stadima odlazili na Velebit gdje su živjeli u skromnim pastirskim stanovima. Bili su navikli na njegovu surovost, znali su kako se radi s kamenom i, možda najbitnije, znali su kako se gradi na planini.
Za vrijeme gradnje stanovali su u sklepanim kolibama, spavali na klekovini i hranili se uglavnom krumpirom, grahom, ječmom, kupusom, korabom i bravetinom. Jeli su kruh iz krušnih peči koje su sami izgradili, a vodu su ili dovozili na mulama ili bi sami topili snijeg.
Slagali su kamen po kamen i napredovali metar po metar prema uputama Ante Premužića koji ih je često obilazio na terenu.
Plaća je bila dobra, ali rad na stazi bio je nevjerojatno težak i opasan. Radilo se od zore do mraka. Pojedine su se dionice staze gradile u okomitim stijenama visokim i do 40 metara, pa dok bi na manje zahtjevnom terenu ponekad izgradili i 40 metara puta u danu, ponekad bi na dan napravili samo jedan metar.
Planinarska početnica i kulturno dobro
Iako se život podno Velebita i na njemu od vremena kada je Premužićeva staza izgrađena uvelike promijenio, njezina je važnost i danas golema. Ona je doista transvelebitska magistrala i na nju se vežu brojni planinarski putovi. Obilježena je planinarskim markacijama i cijelom je dužinom pristupačna i lako prohodna.
S vremenom je kiša tek ponegdje isprala sitni drobljenac ili nanijela zemlju iz koje je nikla vegetacija, pa je na tim mjestima staza sužena, ali prošle je godine JU NP Sjeverni Velebit započela sanaciju oštećenih dijelova.
Neke su dionice pretvorene u cestu, odnosno kasnije građene ceste danas prolaze dijelovima staze – ispod Zavižana i malo prije Baških Oštarija kad se dolazi sa sjevera.
Na samoj stazi danas su četiri su planinarska objekta, uz Krajačevu kuću (danas PD Zavižan) i Rossijevo sklonište koji su izgrađeni prije staze, tu su planinarska kuća Alan i sklonište Skorpovac.
NP Sjeverni Velebit 2006. godine postavio je na stazi 26 ploča s informativnim tekstovima, tako da je Premužićeva staza postala i svojevrsna poučna staza.
Kao jedinstven spomenik graditeljskog umijeća i jedan od najatraktivnijih planinarskih putova u Hrvatskoj od 2009. godine u cijeloj je svojoj dužini i službeno zaštićena kao kulturno dobro od nacionalnog značenja.
Hrvatski planinarski savez, Nacionalni park Sjeverni Velebit i Park prirode Velebit ovog će ljeta organizirati niz aktivnosti povodom 90. obljetnice dovršetka izgradnje Premužićeve staze. U tisku je i vodič Premužićeva staza autora Alana Čaplara koji će se od sredine travnja moći nabaviti u Hrvatskom planinarskom savezu.
Highlander Velebit: Sve sto trebate znati o nevjerojatnoj pustolovini koju možete doživjeti u Hrvatskoj
