Galerija
Vinoteka i wine bar Bornstein pokazao se još jednom kao posve prirodna kulisa za hedonističku priču posvećenu umjetnosti. Nastavimo li niz koji je postavio Hegel i razigrao francuski teoretičar filma talijanskoga podrijetla Ricciotto Canudo, zadovoljni gosti nazdravili su sedmoj i, dopustite li nam kapljicu umjetničke slobode – osmoj, u ovom slučaju – vinskoj umjetnosti.
Na Vino & Kino druženju u organizaciji Jelene Bulum tražilo se mjesto više. Gostima su predstavljeni plavci s Brača i Pelješca koja potpisuju Stina vino te vinarija Ledinić, a sljubili su se punokrvnim filmovima koje je dodatno prokomentirao i Martin Milinković.
„Balerina koja „puca“ pod pritiskom visokih očekivanja u filmu Crni labud, talentirani Tom Ripley koji misli da je „bolje biti lažni netko, nego pravi nitko“, patološka lažljivica i kleptomanka Marnie, kreatura majstora suspensa Hitchcocka koja je, usput budi rečeno, svoj izvrsni pandan našla u jednom drugom Majstoru, onom Stininom, podsjetili su na neodoljivi šarm koji imaju „drugi“ i „drugačiji“, a upravo se takvim plavac deklarira“, pojasnila je Jelena Bulum.
Stinina vina kušala su se uz zalogaje iz Bornsteinove kuhinje, a Ledinićeva uz malostonske kamenice i autentične hrvatske kolače „Bakini poljupci“ čiji svi sastojci dolaze s malih obiteljskih gospodarstava.
Već tradicionalne filmske večeri na visokoj nožici ovog su se puta bavile strahom, strašću, ljubavi i ostalim „nečistim silama“ na velikom platnu. Psihološke trilere u stopu su pratili kompleksni, duboki i slojeviti plavci, elegantne i rustikalne etikete koje su baš kao i ponuđeni filmovi pokazali svoja (bez)brojna lica.
Kažu da u rukama pravog vinara ta sorta daje vina kvalitete kakva se rijetko viđa. U točnost ovih tvrdnji zagrebačka publika mogla se uvjeriti kušanjem plavaca dva različita stilska izričaja: s jedne strane, Stinini moderni plavci –Bogondon 2017., Plavac mali barrique 2013., Plavac mali Majstor 2015. – a s druge strane, plavci pelješkog vinara Željka Ledinića s kojima su ljubitelji tradicije došli na svoje – Plavac mali selekcija 2013., Plavac mali Prestige 2011. i polusuhi plavac iz 2011.
Onima koji su odrasli na nektaru ove silovite sorte iščitat će iz čaše pelješku izvornost, snagu juga i moćne note kojima Ledinić dirigira. Stinine poruke iz boce zavodljive su i lako se uvlače pod kožu, sviđaju se i onima koji teže nekim suptilnijim notama.
Parafrazirajući perzijskog matematičara, astronoma i pjesnika Omara Khayyama, vino treba piti jer je vječno i živjeti sada jer upravo ovaj trenutak - život.
I upravo je ta naša „osma umjetnost“, koja svojom protočnošću pruža osjećaj beskonačnosti, bila glavna zvijezda večeri na kojoj se filozofiralo, dekonstruiralo i ponovno sastajalo. Pritom su se svi odlično zabavljali pogađajući naslove na malom filmskom kvizu, uživajući u isječcima što ostavljaju snažne utiske. Jelena Bulum koja toliko zarazno voli to što radi, osim filmskom pričom, osvojila je i dozom promišljanja nad čašama koje smo kušali.
Pijete li vino zato što ga strastveno volite, ali ne znate u toj tajnovitoj tekućini životne radosti prepoznati kožno sedlo, liči niti ljubičice, u Bornsteinu ćete se bez obzira na to – odlično zabaviti. Osvrnuvši se na Derridàa i njegovo „uklanjanje centričnosti“, odnosno filozofiju dekonstrukcije, Jelena je naglasila da vino svakim gutljajem, raspoloženjem i društvom biva drukčije. Stoga ga ne treba suvišno ograničavati definicijama.
Tim se načelom vodila i Stina vino kad je izradila bijelu etiketu na kojoj svatko može ostaviti potpis koji poželi – poput kamena koji poziva kipara da ga oblikuje ili platna koje mami slikara da ostavi svoj trag. Koliko je bilo kušača u Bornsteinu te večeri, toliko je bilo i plavaca, a što nas očekuje u blagdanskom izdanju događanja Vino & Kino, doznat ćemo uskoro.
35 kn za kavu, a 65 kn za pivo: Kako izgleda život u jednoj od najsretnijih država na svijetu?
