Pariz nisu samo Notre Dame, Eiffelov toranj, Louvre i slične znamenitosti. Jednako tako Pariz čine i tisuće malenih bistroa, koji sada žele biti priznati kao dio UNESCO-ove Svjetske baštine!
Mjesta u kojima se u Gradu Svjetlosti već desetljećima odvija život poseban su značaj imala 2015. godine, kad je glavni grad Francuske svjedočio terorističkim napadima. „U danima nakon napada Parižani su izašli na ulice i napunili bistroe i njihove terase, jasno pokazavši kako njihov način života ne mogu uništiti nikakvi teroristi“, stoji između ostalog u zahtjevu koji su UNESCO-u podnijeli vlasnici bistroa i kafića.
Nadalje, navodi se kako bistroi imaju važnu ulogu u spajanju ljudi različita podrijetla, vjere i društvenog statusa jer je riječ o mjestima gdje se na otvorenom može družiti, piti i jesti za pristojan novac. Ova su mjesta slavljena i u mnogim filmovima, a napamet nam odmah padaju „Amelie“ i „Ponoć u Parizu“. Također, i mnogi slavni poput Sartrea, Hemingwaya i ostalih život nisu mogli zamilisti bez pariških bistroa.
Ipak, bistroa je sve manje te je njihov broj u zadnjih 20 godina – prepolovljen. Razlog su tomu rastuće cijene najma, kao i konkurencija u vidu velikih lanaca. „Zatvaranjem bistroa svi gube, domaći jer je za njih provođenje vremena u bistroima način života, ali i turisti, koji u grad dolaze kako bi upoznali i ovaj način druženja i zbližavanja s ostalim ljudima“, izjavio je Alain Fontaine, predsjednik pariškog udruženja ugostitelja.
On se nada kako bi uvrštenje na popis Svjetske baštine moglo pomoći očuvanju bistroa, a mi samo možemo držati fige da zbilja tako i bude, jer gubitkom bistroa – Pariz gubi i dio sebe.
