Ryozenji je prvi od 88 hramova koje smo posjetili hodajući po otoku Shikoku, prateći budističko hodočašće koje nalaže da se nakon 88 posjećenih hramova vrati opet u prvi kako bi se fizički i duhovno zatvorio krug.
Naše je pješačenje trajalo oko mjesec i pol dana, s obzirom na to da smo krenuli netom nakon slijetanja u Osaku, pa nam sad preostaje skoro 2 tjedna da se odmorimo i posjetimo ostala zanimljiva mjesta u okolici. Trenutačno se odmaramo u Tokushimi u istoimenoj pokrajini na otoku Shikoku, odakle ćemo se uskoro zaputiti prema Kyotu, Nari i Koyasanu.
Koyasan je još jedno važno mjesto koje bi se trebalo posjetiti u sklopu ovog hodočašća. Na toj je planini pokopan Kukai, odnosno Kobo Daishi, budistički učitelj čije smo stope pratili cijelim putem. Hodočasnici posjećuju Koyu ili prije hodočašća kako bi zatražili blagoslov, ili nakon njega kako bi izrazili zahvalnost. Osim toga, na tom su mjestu pokopane gotovo sve važne ličnosti japanske povijesti.
Svaka od četiri regije od kojih se sastoji Put 88 hramova bila je zanimljiva na svoj način. Nakon prve dvije, Tokushime i Kochi, gdje nam je sve još bilo nepoznato i gdje smo tek stjecali hodačku formu i borili se s prvim žuljevima, u regiji Ehime već smo se prilično opustili. Naučili smo par japanskih riječi, pa smo se već lakše snalazili u traženju smještaja i naručivanju hrane, kao i u osnovnoj komunikaciji s lokalnim stanovništvom koje je do samoga kraja ostalo najveće bogatstvo ovoga puta. I u Kagawi, zadnjoj regiji, svakodnevno su nas oduševljavali malenim poklonima (ossettai) kojima su izražavali svoju podršku, pozivali nas na čaj, darovali nam razne predmete, voće...
> Dora i Goran na Himalaji: Annapurna circuit trek
Put po otoku pratio je uglavnom obalu i prolazio kroz priobalna mjesta, no nerijetko je zalazio i u unutrašnjost kako bismo mogli posjetiti hramove u planinama. To su bile najteže ali i najljepše dionice, uranjanje u prirodu, usponi na mistične, maglovite planine, tihi hramovi... Cijeli je put jako dobro označen, strelice su posvuda, kao i preostala kilometraža do pojedinih hramova. No knjiga Shikoku Japan 88 Route Guide osnovno je štivo za sve koji se žele upustiti u ovo hodanje. U njoj su detaljno prikazane sve dionice, geografska obilježja, položaj i povijest hramova, obližnje trgovine za opskrbu hranom, ali i smještaj za hodočasnike, takozvani minshuku ili ryokan, poneki hostel i sl.
Što se smještaja tiče, tijekom putovanja nastojali smo što više koristiti zenkonyado ili tsuyado kako bismo uistinu iskusili gostoprimstvo ovdašnjeg stanovništva. Zenkonyado je besplatni smještaj koji nude lokalci pa smo tako nailazili na svakojake kućice i tavane, sa strujom i vodom, ponekad i s tušem i klimom... I besplatni smještaj u hramu, tsuyado, bio je nezaboravno iskustvo, buđenje u tišini u budističkog hrama, ustajanje s izlaskom sunca, upravo to su najupečatljiviji trenuci sa Shikokua zbog kojih je vrijedilo doći ovamo... Nešto što nas je zbilja uveseljavalo i na što nismo naišli ni na jednom sličnom putovanju bio je onsen! To su izvori termalne vode čije korištenje košta svega 30-ak kuna, i u kojima se možeš okupati i zagrijati na kraju hladnog zimskog dana.
> Road trip na Novom Zelandu: "Maor na kraju svijeta zna gdje je Dalmacija, ali ne i Hrvatska!"
Kad smo napokon stigli i do posljednjeg, hrama broj 88, odlučili smo postupiti kako nalaže tradicija i vratiti se pješice do prvog hrama kako bismo zatvorili krug po ovom otoku, ali i u sebi... Preostalo vrijeme u Japanu iskoristit ćemo da još malo upoznamo ove zanimljive ljude i njihovu kulturu, ali i da promislimo o svemu što nam je ovaj put dao i čemu nas je naučio. Na početku putovanja, želja nam je bila dočekati ovdje proljeće i ona nam se, na sreću, i ostvarila! Sakura, cvjetanje prirode, počela je prije nekoliko dana i mislim da će nas Kyoto dočekati u svom najljepšem izdanju.
Svoje ćemo hodačko putovanje po Japanu predstaviti na ovogodišnjem Croatian Travel Festivalu krajem svibnja u Šibeniku. Nastajanje nove knjige nadahnute Japanom moći ćete pratiti na Facebooku. Ako nekog zanima više informacija o ovom putu, ali i ostalim njihovim putovanjima, ovo dvoje pustolova možete pratiti na njihovim stranicama na Facebooku Goran Blazevic 4 kmh i Maja Klaric, putopjesnikinja.
