Svatko ima svoje veselje, a nakon prvih proljetnih kiša u meksičkoj regiji Oaxaca to veselje je hvatanje letećih mrava. Čudno veselje, ali zapravo u ovom dijelu Meksika leteći mravi, odnosno chicatanas, prava su delikatesa. A nakon prvih proljetnih kiša oni napuštaju svoja gnijezda i kreću u svijet. A za brojne obitelji kreće lov na ove male, mesnate kukce s prozirnim krilima.
Nije ih, navodno, teško ni uhvatiti. Poprilično su spori i samo padaju po zemlji. A iz svojih kukuljica izlaze samo dan-dva u godini, tako da lov kratko traje.
Od njih se mogu napraviti razne delicije. Idu uz memelas, male deblje tortilje punjene grahom i sirom, a može se od njih napraviti i umak. A umak od kukaca poslužuje se i u najekskluzivnijim restoranima ove regije.
Leteći mravi prvo se preprže, pa im se dodaju prženi listovi avokada i papričice. A potom se sve skupa, s malo češnjaka, ubaci u mužar i usitni. Ovo nije klasični umak koji klizi niz krlo, već je hrskav i bogatog okusa, kažu oni koji su ga probali. Osim ovog može se napraviti i homogeniji umak od "iznutrica" letećih mrava. Neki ih jedu kao čips, samo uklone krila.
Leteći mravi u Meksiku se jedu stoljećima, a na to je u početku utjecala potreba. Ako nije bilo druge hrane, kukci, s obzirom na puno proteina, bili su dobar izbor. Dok je to nekad bila hrana siromašnih, danas je luskuzna delikatesa koja se jede u skupocjenim restoranima, a s obzirom na to da su mravi dostupni samo dan, dva u godini, to se također odražava na cijenu.
U restoranima su, osim letećih mrava, dostupni i drugi kukci, a većini njih zajednička je jedna stvar: količina bjelančevina jednaka je onoj kod govedine.
