Fina, ali kasna večera nakon dugog i iscrpljujućeg dana u Bledu, trebala je završiti desertom. Budući da sam bila već ionako 'puna', postojala je velika vjerojatnost da desert preskočim. Međutim, onda se na stolu našla kremšnita, za koju kažu da je 'originalna'.

Priča o originalnoj kremšniti počinje još davne 1872. godine kada je u malom slovenskom gradu Bledu otvorena pekarnica u koju će gotovo stoljeće kasnije jedne hladne zime kročiti legendarni majstor za slastice Ištvan Lukačević iz Vojvodine.

Iako su u pekarnici u kojoj se zaposlio 40-ih godina 20. stoljeća, već izrađivali slastice, njegovo istančano nepce jednom je kolaču, koji je već bio u prodaji, dodao još jednu posebno finu razinu kreme. Prema receptu koji je ljubomorno čuvao, a sada i poznata bledska kuhinja, taj se kolač radi i danas te je odličan desert čak i nakon obilne večere, kad razmišljate biste li uopće pojeli nešto slatko.

Inspiraciju za rahlu slasticu, kažu neki, Ištvan je pronašao u jednom od recepata iz svog kraja - Vojvodine, a u cijeloj je izradi veoma važan broj sedam.

Da bi bilo prhko, prilikom izrade, lisnato je tijesto presavijeno sedam puta i ostavljeno da stoji tijekom noći. U ranim jutarnjim satima, prvi se sloj ispečenog tijesta prelije kremom od jaja koja se kuha ni više ni manje nego sedam minuta, a potom joj se doda 'snijeg', odnosno krema od bjelanjka. Ovu ukusnu kremu obogati se još jednim slojem tučenog vrhnja i još jednim slojem lisnatog tijesta posutog šećerom.

Prema pričama koje kruže, slastičar Ištvan je već postojećem receptu dodao još dodatnu pozamašnu količinu mlijeka i prema tim omjerima za koje su navodno korištene limenke kompota ananasa, ovu kremšnitu spravljaju u restoranu bledskog hotela Park te se poslužuje posve hladna i u verziji koju sam ja dobila obogaćenom umakom od jagode.

Tako je moja večera ipak završila finim rahlim desertom koji nije opteretio bogati večernji obrok u nekoliko slijedova.