Hrvatska se može pohvaliti prekrasnom prirodom, bogatom poviješću, ali i bogatim kulturnim nasljeđem. E sad, znamo li ga iskoristiti ili ne, druga je strana medalje, ali trebali bismo biti ponosni na ono što nam je ostavljeno na čuvanje. Jedno od takvih mjesta je Hvarsko kazalište, prvo pučko kazalište u Europi.
Poznato je da su kazališta postojala i prije, prva se spominju još u staroj Grčkoj. No ono po čemu je hvarsko kazalište poznato je to što je ono bilo prvo kazalište u Europi u koje su istovremeno mogli ući pripadnici svih staleža. Naime, prije toga kazališta su bila rezervirana samo za bogatije staleže, vladajuću klasu, a siromašniji građani nisu smjeli prisustvovati dramskim prikazanjima na daskama koje život znače. I tako je bilo sve do 1612. godine, kada je knez Petar Semitecolo otvorio kazalište u Hvaru te svim staležima ravnopravno ponudio prostor za mnogobrojne kulturne i društvene sadržaje.
Ovakav potez u ono je vrijeme izazvao mnoge polemike i veliku dramu među bogatijim staležom, ali knez nije dao da ga se pokoleba u njegovom naumu i svojom upornošću porušio je mnoge društvene norme onog vremena. Tada je kazalište nastalo kao potreba, svojevrsna reakcija na procvat hvarske drame, čiji su najznačajniji predstavnici bili Hanibal Lucić, Mikša Pelegrinović i Martin Benetović.
Hvarsko kazalište izgrađeno je u objektu koji je prvotno služio kao spremište za galije i pomorsku opremu. Arsenal, kako se naziva zgrada u kojoj se kazalište nalazi na prvom katu, spomenik je najviše kategorije. Sama zgrada smještena je u središtu povijesne jezgre Hvara. Kroz godine postojanja građevina je mnogo puta obnavljana i preuređivana, a današnji izgled nastao je sredinom 19. stoljeća. Posebnost kazalištu daju izuzetno male dimenzije pozornice i uske lože, a blizina gledališta pozornici daje mu poseban čar i prisan odnos glumca s publikom. Zlatno doba kazalište je imalo tijekom 19. stoljeća, prvenstveno u vrijeme karnevala, kada su se u njemu održavale brojne glazbe i scenske priredbe te svečani plesovi.
Prvotno je kazalište imalo samo sjedala na parteru. Njegovom obnovom i nadogradnjom izgrađene su lože koje svjedoče o tome koliko je veliki uspjeh polučila zamisao kneza da spoji plemiće s građanima. Naime, u spisima se mogu pronaći podaci o vlasnicima loža, koje su većinom bile u privatnom vlasništvu. Vlasnici loža nisu dolazili samo iz Hvara nego i iz drugih otočkih mjesta, ali i sa susjednog otoka Visa. U popisu je vidljivo da su vlasnici bili pripadnici svih staleža tadašnjeg društva, od plemića do domaćica i osoba skromnijeg statusa.
Vizurom zgrade dominira veliki luk na pročelju zapadne strane koja je okrenuta prema moru. Taj luk izgrađen je tijekom mletačke vlasti u drugoj polovici 16. stoljeća. Sjevernu stranu zgrade krase čak 32 stepenice koje će vas dovesti do prostrane terase s koje se može osjetiti živost i strast grada prema umjetnosti. Sama terasa svojevremeno je bila osvjetljena lampama i svjetiljkama koje su, paljenjem s dolaskom noći, pozivale sve građane na uživanje u novim uprizorenjima i dramskim predstavama.
Iako je danas život na Hvaru najintenzivniji za vrijeme ljetnih mjeseci, kazališni zaljubljenici svoju strast prema glumi pokazuju tijekom cijele godine i nestrpljivo očekuju obnavljanje dragulja hrvatske kulture, koji ponosno svjedoči o nekim vremenima kada su s naših područja u svijet kretali trendovi koji su mijenjali pogled na svijet.
