Galerija 3 3 3 3 Nije nikakva novost da država ili gradovi u kojima se odvija masovni turizam kontroliraju prodaju alkohola u večernjim satima. Zemlje koje imaju velike probleme zbog pretjerane konzumacije alkohola, posebno na sjeveru Europe, ovaj model primjenjuju već godinama, a možda je najpoznatiji model Systembolaget u Švedskoj. Država strogo kontrolira prodaju alkohola kako bi spriječila prekomjernu konzumaciju i posljedice koje pretjerano uživanje u alkoholu ima nad stanovništvom.

U trendu Pogled je spektakl! Restoran na granici koji Hrvati vole: Hrana je fina, porcije su ogromne, a cijene pristojne Na granici s Hrvatskom Izuzev Međimuraca i Varaždinaca rijetki Hrvati znaju za ovaj divni slovenski gradić – savršen je za izlet Fotopriča Kod Pere: Konoba na jugu Hrvatske u kojoj se gosti dočekuju kao dragi prijatelji

Finci su odavno uveli visoke poreze na prodaju alkoholnih pića, ali i postavili stroga ograničenja kada je u pitanju njihova prodaja. U supermarketima i na kioscima svakog radnog dana od 9 do 21 sat mogu se kupiti pivo, cideri i slična pića s manje od 4,8 posto alkohola po volumenu. Sva pića koja imaju veći udio alkohola od toga – od boce vina do boce votke, mogu se kupiti isključivo u specijaliziranim trgovinama po imenu Alko.

Alko je u stopostotnom vlasništvu države te ima mrežu od oko 300-tinjak trgovina diljem Finske. Za razliku od drugih specijaliziranih trgovina za prodaju alkohola, Alku nije u interesu povećati prodaju pića. Baš zato ne nudi akcijska jeftina pića upitne kvalitete koja bi privukla širi interes kupaca.

Kako na Zapadu?

Ako se nađete u Parizu isto tako ćete imati probleme kupiti alkohol kasno navečer, ali u tako velikom gradu nije se teško “snaći”, u smislu da se uvijek može naći boca vina ispod pulta. U Barceloni sve vrvi od uličnih prodavača piva. Naravno, radi se o crnom tržištu, odnosno preprodavačima koji šetaju užurbanim ulicama Barcelone i nude hladno pivo po turističkim cijenama, koje se uz malo pregovora mogu vrlo lako spustiti do više nego prihvatljivih... 

Primjera je još puno pa tako izgleda kako splitski korak prema zabrani ima smisla, jer bi mogao smanjiti kaos i pijano iživljavanje mladih turista na ulicama Najlipšeg Grada na Svitu. Međutim ta zabrana najvjerojatnije neće ništa promijeniti. Zapravo hoće samo dvije stvari – a to je da će ići na ruku ugostiteljima koji će moći bez problema povećati ionako visoke cijene, a lokalno stanovništvo će lokalizirati u njihovim kvartovima i centar svog grada će idući put vidjeti nakon što se prvo izredaju svi oni koji uživanje u centru Splita mogu i žele skupo platiti.

Nema kafića do zidića

I prije masovnog turizma koji je izgurao domaće iz palače i centra, Splićani su imali kulturu druženja na “zidiću”. I dok su cijene u kafićima bile prihvatljive, mnoge je svejedno magnetski privlačila Matejuška, Zvončac, Gusar, tunel... Ovom zabranom sva ta druženja, život na ulici Cvita Mediterana možda ide u povijest, a glavne uloge preuzimaju posjetitelji dubokog džepa koji će i dalje raditi što žele po gradu jer komunalnih redara i policije po dosadašnjoj praksi neće biti ni na vidiku. U Lisabonu, Barceloni, Parizu... nema šanse da uništavate kulturnu baštinu i da vam se sve oprašta jer ste donijeli par stotina eura lokalnoj ekonomiji.

Sve što ima za cilj smanjiti prekomjernu konzumaciju alkohola potpuno podržavamo, ali ovoj odluci to nije primarni cilj. Cilj je sigurniji, mirniji i čišći grad te ugodniji život onih pojedinaca koje turizam nije “iselio” iz centra, a vjerujte da sama regulacija prodaje bez uključivanja ostalih službi neće donijeti veće rezultate.

Srećom odluka neće skroz obeshrabriti ni umjerena druženja lokalne ekipe, samo će još jednom staviti kreativnost na test, a vjerujemo i povećati potražnju za laganim prijenosnim frižiderima jer se ipak zna, pogotovo s ovom inflacijom, da nema kafića do zidića.