Kad smo čuli da nika ženska s Visa čini rižot od motra sami sebi smo rekli “Prihvaćamo izazov”. Obiteljsko vijeće raspravilo je činjenicu da se motar bere u proljeće, ali s obzirom na ovo kišovito lito da je moguće da je ipak još prikladan za rižot.

Sljedeće jutro uputili smo se u berbu. Što nije problem jer nigdje toliko motra kao u uvali našeg djetinjstva, da parafraziramo pjesnika.

U trendu Luksemburg - 4 Veliko vojvodstvo 48 sati u najbogatijoj zemlji svijeta: Mala, ali moćna europska ljepotica koju turisti nepravedno zaobilaze Omiš je neotkriveni hrvatski biser za mnoge turiste Najbolja reklama za Hrvatsku Hrvatske ljepote o kojima turisti ne znaju puno: "Čudno je što se grad nalazi 35 minuta od Splita, a tako malo ljudi tu dolazi" Kako pravilno orezati bosiljak? Za kulinarske kreacije Kako pravilno odrezati listove da vam bosiljak stalno raste?

Ubrali smo jednu šačicu. Samo za probat. Usput smo raspravljali kako se deklinira “motar“. Je li genitiv kao “Petar/Petra” i onda “motar/motra“ ili prema “kipar/kipara“ i onda “motar/motara”. Zaključili smo da je ipak “motar/motra". Nažalost, u jedinom rječniku koji nam je bi dostupan, Hrvatskom jezičnom portalu, motra/motara nema. Nema ga ni u rječniku Hrvatskog pravopisa. Ni med cvetjem ni pravice...

Samo smo znali da se motar prvo malo obari. To smo i učinili. I svarili malo povrtnog temeljca za rižot. Sve iz vrtla, naravno, ništa iz butige.

A onda smo činili sve kako se čini inače rižot: šufigali smo kapulu, malo šufigali rizi na njon, dodali malo domaćega bilega vina i počeli pomalo dodavat temeljac i motar. I mišali, mišali, mišali.

I dok smo mišali pričali smo kako smo ga jili samo ukiseljenega, ali kako nam je časna Silverija pričala da su oni za vrime rata varili motar kako zeje (za neupućene: to je samo slešano kao blitva i začinjeno s uljem, ako su ga imali uopće). A mater nan je rekla kako bi se bili išli kupat u Istrugu i onda bi ga pokojna baba nabrala puno. A što je s njim činila, pitali smo. Bila bi ga svarila za gudine, da i njima bude malo promine. Hm.

Evo na kraju rezultata. Zaključak je da ni loše, motar nema uopće gorčine i izgubi slanost. I lipo izgleda na pijatu. Dobro je i kad se nagrata malo parmezana po njemu. Ali ni nije ništo što bi jili svaki dan. To je više delicija, kako lumpari i ježine. I ukiseljeni motar.

Dok smo pripremali ovi post doznali smo da se motar na latinski zove Crithmum maritimum i da ne reste samo po našon mrkenti. Na primjer, uobičajen je i po Engleskoj di ga isto i jidu i kiselu. Zovu ga samphire, rock samphire ili sea fennel.
Čak ga i Shakespeare spominje u Kralju Learu:
“Half-way down, Hangs one that gathers samphire; dreadful trade“.

I na kraju spomenimo da smo rižot za stolom sljubili s odličnim domaćim crnim i domaćim bilim. Dakle, delicija samo takva, dobar tek!

Još puno putešestvija i dobre i lude spize na blogu golly&bossy!