Galerija
Izgradnja bunara započela je 1527. godine na nalog pape Klementa VII., koji se nakon pljačke Rima sklonio u Orvieto pred vojskom cara Karla V. Iako je grad bio sigurno utočište, papa je bio svjestan da bi u slučaju dugotrajne opsade Orvieto ostao bez vode. Zadatak je povjerio slavnom firentinskom arhitektu i inženjeru Antoniju da Sangallu Mlađem, a radovi su trajali 10 godina (i dovršeni 1537., za pape Pavla III.).
Bunar je prvotno nazvan Pozzo della Rocca zbog blizine tvrđave Albornoz - Rocca Albornoz. Kasnije mu je ime promijenjeno jer je zbog svoje dubine mnoge podsjetio na jamu iz legende o svetom Patriku koja je bila toliko duboka da je vodila sve do čistilišta.
Bunar sv. Patrika smatra je remek-djelom renesansnog inženjerstva, a dokaz Sangallove domišljatosti su dva spiralna stubišta koja se spuštaju do izvora na dnu bunara. Stubišta su posve odvojena, tako da se magarci koji su išli po vodu i oni koji su se “puni” vraćali nisu morali susretati – i time usporavati “opskrbu”.
Igra svjetla i sjene
Bunar je cilindričnog oblika, dubok oko 54 metra, s bazom promjera 13 metara. Svako stubište ima 248 stepenica, a u unutrašnjost dopire svjetlo – naravno - što dublje, to manje - zahvaljujući nizu od 72 polukružna prozora, koji stvaraju fascinantnu igru svjetla i sjene na kamenim zidovima.
Na ulazu u bunar uklesan je latinski natpis: “Quod natura munimento inviderat, industria adiecit”. („Ono što priroda nije dala, dodala je ljudska marljivost.“) Te riječi savršeno sažimaju i inovativan (i nimalo skroman) duh renesanse.
Pri dnu bunara nalaze se mala vrata koja vode u uski tunel iskopan u sedri, a on vodi do fontane San Zeno ispod litice. Imao je i stratešku ulogu – služio je i kao mogući put za papin bijeg u slučaju opasnosti.
Tvrđava Albornoz (Rocca Albornoz), izgrađena u 14. stoljeću, kasnije je obnovljena i korištena kao vojna utvrda sve do kraja 19. stoljeća. Danas je prostor kulturnih događanja, a s njezinih zidina pruža se spektakularan pogled na dolinu. Nedavno je obnovljen prolaz koji povezuje tvrđavu i bunar svetog Patrika. Posjet bunaru se naplaćuje, a cijena ulaznice iznosi 6 eura.
Bliži talijanskoj obali nego našoj: Najudaljeniji svjetionik na najudaljenijem hrvatskom otoku
