Galerija Restoran Puž u Brelima - 10 9 Restoran Puž u Brelima - 8 9 Restoran Puž u Brelima - 7 9 Restoran Puž u Brelima - 9 9

U trendu Tikvice ne morate pržiti u dubokom ulju da bi bile ukusne Korak po korak Kako ispeći fine tikvice na tavi bez puno ulja, a da ne ispadnu gnjecave? Molat - 14 Nije za svakoga Hrvatski medeni otok bicikala, mačaka i divnih vizura u kojem se uživa sporo, a živi još sporije Kviz općeg znanja - 1 Hrana za mozak Kviz općeg znanja: 15 pitanja koja će pravi kvizaši smazati za doručak

Dogodi li vam se ikada da na odmoru kušate odlično vino pa kupite još koju bocu za doma. Vratite se kući, svečano je otvorite – i ništa! Izostane ta strujica niz kičmu zbog koje se naježi cijelo tijelo. Nitko ne zna točno zašto je tome tako, ali jedno je sigurno: okusima i mirisima dirigira trenutak. Emocija koju izaziva mjesto na kojem se nalazimo. Filozofije na stranu, jedno od mjesta gdje se hrana čini finijom, baš kao i vino, a prostor i ljudi koji nas okružuju čine orkestar lijepih senzacija - nalazi se u Brelima.

Tik do mora, u zagrljaju borova, odmah ispod luksuznog Bluesun hotela Berulia***** smjestilo se carstvo kreativne lokalne kuhinje kojom suvereno vlada Bluesunov chef Goran Staničić. Domaći ga katkad zovu i Russell, po slavnom glumcu na kojeg podsjeća (Crowe, ali iz mlađih dana). No kod Staničića nema glume, barem kada je riječ o lokalnim namirnicama koje ne maskira. Pušta ih da na pjatima ispričaju priču o plavom moru što valovima diže ruke prema snažnom Biokovu i zavodljivom mediteranskom bilju, poigravajući se prepoznatljivim breljanskim oblucima na predivnoj plaži, u dvorištu Puža.

Među stalnim gostima od milja nazvan „žPu“, ime duguje karakterističnom obliku. A možda i činjenici da u Pužu vrijeme uspori tempo između oblizivanja crnom rižotu ili steaku. Rastegne se vrijeme između gutljaja pošipa i vugave. Spusti ručnu u iščekivanju trenutka kada će užarena kugla kliznuti u more na zasluženi odmor, najavljujući još jednu bezbrižnu noć u Brelima.

Ideje za jela koja priprema, zanesenost s pokojim zrncem kreativnog bunta Russell… ovaj, Staničić kao da ima ukucane kakvim kodom u genima. Kako drukčije objasniti njegovu žudnju za darovima mora zbog koje neumorno ide u ribe, čeka oseku da pokupi priljepke i školjke, lomi začinske grančice i suši ih za gurmanski herbarij, istražuje što sve može namirnica kad se udruže čovjek i terroir.

U potrazi za suštinom okusa, chef nema druge nego vratiti se korijenima. Oživjeti sjećanja na neka posve drugačija Brela, kada ga je mama Radmila u obiteljskom restoranu učila kako da živi kuhanje. Početkom šezdesetih, Goranova majka i otac bili su jedni od pionira gastronomske ponude u Brelima. Dok se otac brinuo za nabavu, mama je vodila restoran Brela i kuhala. Goran je imao tek 11 kada je prvi put počeo motati oko teća i tećica, oblizivati što bi se našlo u kaćoli (šeflji). Nešto kasnije, okušao se u pripremi jela s roštilja i više nije bilo povratka.

Kako je vrijeme odmicalo, gladan znanja, Staničić je krenuo u lov na nove vještine. Bio je na praksi u breljanskom hotelu Soline, učio je u Italiji, radio u obiteljskom restoranu kojeg je naslijedio, osvajao nagrade, a prije nego što je došao u Bluesun proveo je i tri sezone na edukaciji u njemačkom Bad Homburgu kod Tihomira Krtelića. U restoranu Am Römerbrunnen radio je uz vrhunske chefove Onofrija Fata i Maurizija Aroija, kojih se i danas rado prisjeća. Staničića su oduševili svojim pristupom. Kako kaže, ti su chefovi veliki kreativci koji maksimalno iskorištavaju namirnice i stručnjaci su za mediteransku kuhinju.

U Staničićevom kulinarskom laboratoriju nastaju marinade i salamure koje brižno čuvaju esenciju mora. U staklenkama se nađu motar, kapare, sipice, dagnje… pa čak i tuna te repovi škampa. Oklopi rakova se ne bacaju. Chef ih čuva za fini riblji temeljac. Od biokovskog bilja kuha čajeve koje reducira s medom i koricom citrusa te koristi za podlijevanje mesa. Kapare su mu vječna inspiracija jer pršte okusima. Dodaje ih salatama, piletini, divljači pa čak i meko kuhanim jajima sa slanim srdelama. Motar se mota s paniranim gamberima, a dalmatinski začini nađu se u društvu sabljarke.

Mnoga jela zahtijevaju dugačku pripremu, poput primjerice dimljene hobotnice koja zasja uz artičoke, a treba dati vremena i mesu. Biftek, ramstek i ribeye zriju 45 dana prije nego dopadnu u ruke chefu. Čak i od obične pašte Staničić napravi senzaciju zahvaljujući trikovima pomoću kojih se šug uvuče u svaku njeezinu poru.

Kad zapuše maestral, nevidljivi glasnik između mora i Biokova pa bezobrazno uvuče u nosnice mirise koji se šire iz kuhinje i sa stolova Puža, teško je ostati imun na Staničićevu kuhinj i ne sjesti na terasu tik do mora, zaustaviti vrijeme između zalogaja i gutljaja.

Živjeti život.