Puni iščekivanja, s laganom strujicom adrenalina koja se penjala uz kičmu, vozili smo se ziplineu kako bismo preletjeli tučepski kanjon na žici, kao potpuni kontrast idili koja se koja se može iskusiti u jednom od najprestižnijih hotela na makarskoj Rivijeri.
„Treba li nas biti strah?“ pitali smo Thomasa Mravičića, koji vodi adrenalinske (i nešto mirnije) izlete u Makarskoj, a zipline je jedan od najpopularnijih izleta Bluesunova hotela Berulia. Thomas nas je pokupio u Brelima, odakle polazi jedan od transfera za „žicu“. Preciznije rečeno „žice“, jer ih je šest (!) u nizu. Nakon što smo čuli da se ziplineom uredno spuštaju klinci stariji od pet godina – u tandemu s vodičem, ali i (super)bake te doznali kako su konstrukcija i oprema testirani unedogled, nešto mirnije duše nastavili smo se kotrljati prema cilju. Na startnoj poziciji dočekala nas je kućica za vodiče koji će nas provesti kroz krošnje i poslagana oprema.
Za spust je potrebna čvrsta obuća, a kad uprži sunce, dobro je imati i šiltericu za samoobranu od opeklina. Bočica vode u ruksaku je obvezna, a ako vam se ne tresu ruke na visinama, velika je vjerojatnost da ćete poželjeti izvaditi fotoaparat ili mobitel da zabilježite ljepotu prirode i podsjetite se na nju jednom kad se vratite u rutinu. Budući da se neki spuštaju s profesionalnom televizijskom opremom, mobitel i ne predstavlja veliki problem.
Od tehničkih detalja dobro je znati da je minimalna težina 20 kg, a najveća 125 kg. U cijenu od 300 kuna uključeni su prijevoz, kratka obuka, oprema i spust ukupnom duljinom čelične užadi od 1000 metara.
Nakon što su nas opasali potrebnom opremom, baš poput atomskih mrava s kacigama na glavi nanizali smo se pred polaznom točkom. Vesela ekipa vodiča, orkestar ptičica, smirujući mirisi mediteranskog bilja i idiličan pogled na zelenilo, poput kakve normabelske sinestezije, najavili su dobar početak avanture. Tek je pokoje oko pokušavalo proniknuti gdje je kraj žice, uzaludno pokušavajući kontrolirati situaciju.
Želite li se izguštati, upravo biste svaki pokušaj kontrole trebali ostaviti na čvrstom tlu. Nakon kratke obuke naučili smo da se trebamo opustiti, fino zaleći u gurtne, a mahati rukama samo ako se želimo okretati tijekom spusta. I onda, fiju! Spust u nepoznato koji se ne može opisati riječima – adrenalin koji vas zalijepi za sadašnji trenutak i ne postoji ništa drugo osim slobodice. Nakon što se probije led, kreće rock'n'roll!
Nakon kratke vožnje do drugog, pa pješačenja do trećeg, četvrtog… spusta tijelo jedva čeka skoknuti u provaliju. Onima koji žele doživjeti više vodiči će strpljivo pokazati razne trikove – kako se spustiti kao Spiderman, a kako se prepustiti slobodnom padu okrenutih leđa. A osjećaj na kraju? Nepodnošljiva lakoća postojanja i sjetica jer poželite sve ponoviti. Nevjerojatno je kako vrijeme može istovremeno curiti tako polako, a nestati u trenu. Učinilo nam se kao da je dvosatna avantura prošla u treptaju oka, no kad jednom ovo probate, nema natrag – navući ćete se na žicu.
