Galerija
U Istri je teško zalutati. Svi putevi vode do vinarija i maslinika, seoskih turizama i konoba, agroturizama ili pak kadrova u prirodi za pamćenje. No neke adrese vrijedi zapisati. Jedna od njih je ona u prijestolnici istarskog pršuta, domaćih fuža i njoka, mesa boškarina – općini Vižinada, a Selo Mekiši idealna je polazišna točka za otkrivanje okusa i mirisa tog kraja.
U selu Mekiši kod Vižinade smjestila konoba koja s ponosom čuva obiteljske recepture, ali i niže priznanja te nagrade koje se mogu i razgledati na policama i zidovima, kraj starinske peći. A osobit je doživljaj kad Moreno, vlasnik konobe i pršutarne zasvira na „violini“ za rezanje pršuta. Prije koju godinu agroturizam je dobio zlatnu medalju za domaći pršut što nastaje na obiteljskoj farmi - a domaćini su izrazito ponosni i na certifikat Zaštićene oznake izvornosti (ZOI).
Pršut, ali i kobasice, panceta, salamini i suhi ombolo najbolje pašu uz fini, meki, domaći kruh kojeg je šteta ne natopiti i domaćim maslinovim uljem. Osim kušati, suhomesnati proizvodi se mogu i kupiti. Riba ne stanuje na jelovnicima konobe, ali se zato gušta u obrazima, ruži i carpacciu od boškarina, a priča se i o njihovim fiorentinama.
Iako je interijer konobe ugodno rustikalan, ono najbolje čeka vani. Sjediti za prostranoj terasi, pod maslinama osobit je gušt; doživljaj u kojem bi trebalo uživati satima.
Oni koji za to imaju kapacitete mogli bi satima isprobati, od jutra do večeri – od predjela do deserta. Zašto se po jutru dan poznaje najbolje je provjeriti uz fritaju, obilno posipanu naribanim tartufima čiji miris traje i traje. Za preporuku je i domaća tjestenina, između ostalog - i s tartufima. Na bijele tartufe u Selo Mekiši treba doći zimi, kada su u sezonu, a crni, s kojima ne štede, cijele se godine velikodušno ribaju na tanjure. Gosti se vesele i prijateljskim cijenama te se često vraćaju u zelenu oazu domaćih okusa.
