Ljetovanje. Nekad, sad već davnih dana, taj pojam je obećavao dva tjedna godišnjeg u udarnom terminu, godišnjeg koji je obećavao uživanje u životu, godišnjeg koji je značio mir, lude izlaske, neumjereno uživanje u hrani i piću i još određeni broj stvari koji se ticao samo mene i bolje polovice.
A danas? Taj pojam označava dva puna tjedna s djecom na moru, svađanje, vikanje, puhanje luft madraca, puhanje flamingosa, puhanje valjda nebodera koji se bacaju u more. Naravno, kantice, rukavice i još 1001 stvar su mandatorni, kako uopće bez toga. U redu, ajde, spas je da zadnjih godina pola godišnjeg provodimo negdje u Alpama, pa je život ipak lakši.
Unatoč svim teškoćama, ta dva tjedna su ipak samo za vas (i djecu, ok). Pa evo nekoliko savjeta „iskusknog“ oca iz prve ruke, kako da taj cijeli pothvat zapravo prođe kao odmor, a ne kao test mentalne izdržljivosti? I da od „odmora“ ne dobijete „umor“.
Zaboravite na idilu (i prihvatite kaos)
Prvo i osnovno pravilo preživljavanja je upravljanje očekivanjima. Ako u glavi imate filmsku scenu gdje se vaša djeca mirno bude, pa kažu „dobro jutro mama i tata“, te odmah kasnije dodaju „znamo da se u 11 ne ide na plažu, jako je vruće“, vjerojatno živite u nekom SF filmu. Nema toga, djeca žele na "ugodnih" 40+ biti cijeli dan, u međuvremenu se zaliti sokom, baciti sladoled jer je sestrin okus vanilije bolji od breskve, a u svemu tome, vjerojatno će i vama nešto poći po zlu.
Prihvatite kaos kao dio ljetovanja i život će vam odmah biti lakši (ne i ljepši, jasno).
Tajna je u tajmingu (i grickalicama)
Kretati na put u subotu u 8 ujutro, u srcu sezone, dok sunce već prži, a put do Lučkog gdje god čovjek pogleda na Gugl mapsima, označen je crvenim linijama? To nije hrabrost, to je kapitulacija intelekta. Kad bolje razmislim, stavio bih pare na to da su zbog kretanja na put pucali i brakovi…
Krenite po noći ili u cik zore dok djeca spavaju. Svaki sat vožnje u tišini vrijedi kao suho zlato, i ovo će vam možda biti i najbolji dio odmora. Također, nemojte glumiti nutricionista dok putujete, dajte štapiće, krekere, bilo što što će zaokupiti djecu, i zapamtite, mir je važniji od čistoće automobila.
Također, pitanja tipa „jesmo stigli“ ili „kad ćemo“ su neizostavna. Mi smo djeci nabavili slušalice, pustimo priču i svi smo hepi.
Odabir plaže
Idealna plaža za parove (stijene, duboko tirkizno more, mir i tišina) nije nažalost idealna i za roditelje. Vama treba infrastruktura. Vaš savršeni beach bar zapravo je onaj koji ima debeli hlad i plićak, zapamtite, tu ste da preživite.
Doduše, o plaži mi je najteže, jer još nisam otkrio tajnu kako preživjeti sve te silne napuhance, zaštitne faktore i slično, muka me hvata kad dolazimo, pa se borimo za par kvadrata na kojima ćemo staviti ručnike, ali rekoh, ovo je vodič za preživljavanje, ne uživanje…
Hlad, voda, lubenica
Djeca na plaži imaju dvije brzine: nula i dvjesto. Dok imaju energije, nećete ih izvući iz mora dok se ne naboraju. A onda, u sekundi, nastupa faza "baterija je prazna" koja obično rezultira potpunim raspadom sistema. Zato, pobrinite se da imate dovoljno vode, hlada i narezane lubenice. Da, žao mi je, ali morate vući i prijenosni hladnjak.
Naposljetku...
Kad se podvuče crta, ljetovanje s djecom je naporno. Tu i tamo ćete se svakako zapitati koliko ste novca potrošili i uložili za svu tu muku…
Ali onda, negdje predvečer, kad sunce počne padati, a oni zaspu u autu na putu do apartmana, osvijestite koliko su vaši nasljednici sretni i zadovoljni, te da su to uspomene koje ostaju za cijeli život. Fizički se odmoriti nećete, ali ćete ipak na kraju dana, biti sretni.
I zato, uza sve napore i muke – na kraju vam ne ginu osmijeh od uha do uha i zadovoljstvo što ste ipak svi skupa stekli još novih uspomena u albumu života.
