Galerija 0 0 0 0 Kada je irski književnik George Bernard Shaw ugledao Kornate, navodno je rekao da ih je Bog stvorio od suza, zvijezda i daha kako bi na kraju stvaranja okrunio svoje djelo. Ne možemo sa sigurnošću znati je li Shaw to doista izjavio, ali činjenica je da malo koji krajolik na Mediteranu izgleda poput ovog labirinta kamenih otoka razasutih po srednjem Jadranu.

U trendu Ljudima neodoljiva Točno vrijeme i mjesto za gledanje djelomične pomrčine Sunca u Hrvatskoj Predivno, ali... Nije sve kako se čini: Tirkizni raj u kojem se turisti redovito razočaraju Isplati se! Četiri odlične ponude za kraj ljeta: More, bazeni i all inclusive odmor već od 150 eura za cijelu obitelj

Nacionalni park Kornati obuhvaća čak 89 otoka, otočića i hridi. Iako na prvi pogled dominira kamen, više od tri četvrtine zaštićenog područja zapravo pripada moru. Otoci su prekriveni kamenjarskim pašnjacima i ispresijecani kilometrima suhozida koji svjedoče o stoljećima ljudskog rada i borbe s oskudnim uvjetima života. Primjerice, samo na glavnom otoku - Kornatu - nalazi se oko 260 kilometara suhozida, a na području cijelog parka oko 330 kilometara, što je jedna od najimpresivnijih mreža takve gradnje na hrvatskim otocima.

No Kornati nisu zanimljivi samo zbog krajolika. Na otocima se mogu pronaći tragovi ilirskih naselja, ostaci rimskih gospodarskih objekata, bizantska utvrda Tureta iz 6. stoljeća te srednjovjekovne građevine koje podsjećaju da je ovaj danas gotovo nenastanjeni prostor nekoć imao mnogo važniju ulogu.

Jedan od najprepoznatljivijih simbola parka su takozvane kornatske krune, strme litice koje se na vanjskoj strani otoka gotovo okomito uzdižu iz mora. Upravo po njima mnogi povezuju podrijetlo imena Kornata. Naziv navodno dolazi od latinske riječi corona, odnosno kruna. Za razliku od većine naseljenih otoka, Kornati nemaju stalne izvore pitke vode. Kišnica se stoljećima skupljala u lokvama i cisternama, bez kojih život na otocima ne bi bio moguć. Ispod površine krije se jednako zanimljiv svijet. Bogato podmorje dom je dobrih dupina, glavatih želvi, plemenitih periski, morskih vranaca i brojnih drugih vrsta zbog kojih se Kornati smatraju jednim od najvrjednijih morskih područja hrvatskog dijela Jadrana.

Danas park godišnje posjeti oko 120 tisuća ljudi, većinom nautičara. Neki dolaze zbog skrivenih uvala i kristalno čistog mora, drugi zbog mira i tišine, a treći zbog osjećaja kao da se nalaze na nekom drugom planetu, a ne nadomak Zadra ili Šibenika.

Kornat

Kornat je najveći otok arhipelaga i po njemu je cijela otočna skupina dobila ime. Dug je više od 25 kilometara, a na njemu se nalazi i najviši vrh Kornata, Metlina, koji se uzdiže 237 metara iznad mora. Danas na otoku nema stalnih stanovnika, no tragovi ljudskog života prisutni su gotovo na svakom koraku.

Povijest Kornata seže daleko u prošlost. Arheološki nalazi pokazuju da su otoci bili naseljeni još u neolitiku, a kasnije su ovdje živjeli Liburni, vrsni pomorci koji su kontrolirali velik dio istočnog Jadrana. O njihovoj prisutnosti i danas svjedoče ostaci gradina i grobnih humaka. Nakon njih stigli su Rimljani, koji su na Kornatima ostavili ribnjake, gospodarska imanja i skladišta soli.

Jedan od najvrjednijih povijesnih lokaliteta na Kornatu je utvrda Tureta iz 6. stoljeća. Smještena na uzvisini iznad mora, stoljećima je nadzirala plovne putove kroz arhipelag. U njezinoj blizini nalaze se ostaci ranokršćanske bazilike i crkvice Gospe od Tarca, jedne od najpoznatijih sakralnih građevina na Kornatima.

Današnji izgled otoka uvelike su oblikovali težaci i stočari. Krajolik presijecaju kilometri suhozida koji su služili za označavanje posjeda i pašnjaka. Ti kameni zidovi, građeni bez vezivnog materijala, i danas predstavljaju jedno od najprepoznatljivijih obilježja Kornata. Zanimljivo je da su Murterani tijekom stoljeća postupno postali vlasnici većine zemljišta na Kornatu, iako su živjeli na drugom otoku. Do svojih su posjeda dolazili brodovima te gradili jednostavne kamene kuće u uvalama, takozvane kurnatske porte.

Još jedna zanimljivost krije se ispod površine mora. Kornatski arhipelag nastao je nakon završetka posljednjeg ledenog doba, kada je razina mora porasla i potopila nekadašnje doline. Zbog toga se oko Kornata i danas mogu pronaći tragovi građevina koje su prije dvije tisuće godina bile na obali ili iznad razine mora, a danas se nalaze pod morem. Među njima su ostaci rimskih ribnjaka, pristaništa i nekadašnjih solana.

Mana

Na prvi pogled ruševine koje možete vidjeti na Mani izgledaju kao napušteno kameno naselje na vrhu litice, no one imaju sasvim drukčije podrijetlo. Nastale su 1950-ih godina kao filmska scenografija za njemački film Raubfischer in Hellas, u kojem su glumili tadašnje zvijezde Maria Schell, Cliff Robertson i Cameron Mitchell.

Filmski set trebao je predstavljati ribarsko selo negdje u Grčkoj, a nakon završetka snimanja kulise su ostale na otoku. Danas se kameni zidovi i lukovi uzdižu iznad mora i stvaraju jedan od najprepoznatljivijih prizora Kornata. Nenaseljeni otok poznat je po svojim strmim liticama koje se izdižu iznad otvorenog mora. Osim zbog neobične filmske prošlosti fascinira bojom mora i osjećajem potpune izoliranosti.

Piškera

Danas je Piškera mali nenaseljeni otok u srcu Kornata, no nekoć je bila jedno od najvažnijih ribarskih središta na istočnoj obali Jadrana. Već samo ime otoka vjerojatno potječe od talijanske riječi pescare, što znači ribariti i dovoljno govori o njegovoj nekadašnjoj ulozi.

Tijekom 16. stoljeća Piškera je doživjela procvat zahvaljujući bogatim lovištima srdele u kornatskom akvatoriju. U zaštićenoj uvali između Piškere i Panitule okupljali su se ribari iz Sali, Iža, Žirja, Zlarina i drugih dalmatinskih mjesta. Tijekom glavne ribolovne sezone ovdje je boravilo i više od 150 ribara i trgovaca. Ulov se na otoku solio, skladištio i prodavao, a mletačke vlasti naplaćivale su porez na ribu.

O tom razdoblju i danas svjedoče ostaci kamenih magazina, ribarskih kućica i pristaništa, kao i ruševine crkvice iz 16. stoljeća posvećene Maloj Gospi. Na susjednoj Panituli nalazio se i kaštel u kojem su boravili stražari i poreznici koji su nadzirali trgovinu ribom.

Piškera je bila toliko važna da su je suvremenici nazivali najvećim sezonskim ribarskim naseljem na hrvatskom dijelu Jadrana. No s vremenom je njezin značaj počeo slabjeti, ponajprije zbog promjena u organizaciji ribarstva i sve manjeg ulova srdele. Danas je umjesto ribara najčešće posjećuju nautičari koji u obližnjoj marini pronalaze sigurno zaklonište među kornatskim otocima.

Ribarska crkva Male gospe na otoku Piskeri (Foto: Boris Kovacev / CROPIX/Cropix)

Ravni Žakan, Klobučar, Purara i Veliki Rašip

Ako želite vidjeti Kornate u njihovu divljem izdanju, treba skrenuti prema vanjskim otocima arhipelaga. Ravni Žakan, Klobučar, Purara i Veliki Rašip nemaju bogatu povijest poput Kornata ni filmske kulise poput Mane, ali nude predivan mir i prizore zbog kojih ih vrijedi posjetiti. Na jugozapadnom rubu arhipelaga nalazi se Ravni Žakan, otok poznat po panoramskim pogledima na otvoreno more i kornatske krune. Upravo se odavde pružaju neki od najljepših pogleda na strme litice koje su postale zaštitni znak nacionalnog parka.

Posebno mjesto među kornatskim otocima zauzima Klobučar, jedan od najvažnijih ornitoloških lokaliteta u arhipelagu. Na njegovim stijenama gnijezde se brojne morske ptice, zbog čega je velik dio otoka pod strogom zaštitom.

Još je zatvorenija Purara, otok na koji posjetitelji ne smiju pristati. Razlog tome je zaštita ptičjih kolonija. Zbog ograničenog ljudskog utjecaja Purara se smatra jednim od rijetkih mjesta na Jadranu koje živi neometano turistima.

U blizini je i Veliki Rašip, poznat po veličanstvenim kornatskim krunama. Neke od tih okomitih litica uzdižu se više od 80 metara iznad mora, dok se ispod površine nastavljaju još dublje. Upravo su te stijene, oblikovane morem i vjetrom tijekom tisućljeća, stvorile prizore po kojima su Kornati poznati diljem svijeta.