Ed Stafford je veliki pustolov i prvi čovjek koji je prehodao Amazonu od izvora do ušća. Ove nedjelje na Discovery Channelu vraća se na ekrane s drugom sezonom serijala 'Sam na svijetu – s Edom Staffordom'.
U svakoj od šest epizoda Ed na deset dana odlazi na izoliranu lokaciju Gvatemale, Namibije, Norveške, Filipina, Patagonije i Mongolije gdje može izgubiti život u roku od nekoliko sati. Potpuno je prepušten sam sebi, a sve što ima je kamera kojom se snima i par kratkih hlača.
Znate li s kojim je drvom najbolje zapaliti vatru u divljini? Pokušajte ostaviti trag noktom na drvu. Ako ne možete prstom ostaviti trag u tom slučaju je drvo pretvrdo. Ako se pak drvo raspada, to znači kako je previše mekano. Ako možete ostaviti lijep trag noktom to znači da ćete vrlo vjerojatno moći postići trenje potrebno za zapaliti vatru.
Upravo nam je neuništivi Ed dao savjete za preživljavanje u divljini. Evo na što biste trebali pripaziti:
Kada se izgubimo u divljini, što prvo trebamo učiniti?
Stati. Onoga trenutka kada shvatite da ste se izgubili sjednite i duboko udahnite. Posljednja stvar koju želite napraviti je nagađati gdje se nalazite i onda krenuti u nepoznatom smjeru, na taj ćete se način samo još bolje izgubiti. Kada se smirite, prvo što trebate učiniti je istražiti nekoliko različitih smjerova u potrazi za bilo kojom poznatom točkom koja bi Vam mogla pomoći. Također zapišite svaki korak s obzirom da vaš mozak zbog navale adrenalina neće zadržati previše informacija. Polako, ali sigurno, možete slagati kockice o svemu što znate i na taj način vratiti kontrolu nad situacijom.
Velike su šanse kako ćete nakon nekoliko pokušaja u različitim smjerovima pronaći pravi put ili nešto što će vam pomoći da se orijentirate. No, dobra stvar kod ove metode je čak i ako ne možete pronaći pravi put i doći do pomoći – ovaj je način pristupanja situaciji odličan za početak vašeg preživljavanja. Možete zapisati izvore vode, izvore hrane i materijale potrebne za sklonište. Sve ove informacije mogu biti od presudne važnosti ako se u navedenoj situaciji nađete na neki duži period.
Koji biste savjet svakako dali osobi koja pokušava preživjeti u divljini?
Ponašajte se kao da igrate igru. Ne kažem da poduzimate nepotrebne rizike - samo kažem da je strah najgori neprijatelj - strah uzrokuje paniku i počinjete sumnjati u sebe. Postavite se kao da igrate uzbudljivu igru u koju ćete uložiti maksimalan napor. Na taj način proces preživljavanja postaje zabavan, a nemoguće prepreke se pretvaraju u zabavan izazov. Ta namjerna alternativna perspektiva je od vitalnog značaja.
Na koji način palite vatru?
Uz pretpostavku da ne nosite uvijek upaljač morat ćete se prilagoditi vegetaciji i okolišu u kojem se trenutno nalazite. Općenito, morate tražiti super suho drvo koje nije previše propalo, te još uvijek ima dovoljno snage u sebi. Dobar test je da noktom pokušate ostaviti trag u drvu. Ako ne možete prstom ostaviti trag u tom slučaju je drvo pretvrdo. Ako se pak drvo raspada, to znači kako je previše mekano. Ako možete ostaviti lijep trag noktom to znači da ćete vrlo vjerojatno moći postići trenje potrebno za zapaliti vatru.
Za stvaranje vatre trenjem treba praksa, stoga ako nikada niste pokušali paliti vatru na ovaj način realno nećete biti u mogućnosti napraviti vatru. Moj savjet je da tehniku usavršavate kod kuće kako bi jednoga dana, ako se nađete u situaciju u kojoj trebate preživjeti, mogli zapaliti vatru pomoću trenja.
Možete li navesti najsmrtonosnije divlje biljke koje bismo trebali izbjegavati?
Mene osobno je najviše strah gljiva i klobuka, ponajviše iz razloga što upravo one smrtonosne često izgledaju privlačno baš kao i one jestive. Ako ste u nedoumici radije nemojte jesti gljive. Bez hrane možete preživjeti daleko duže nego što mislite.
Kako provjeravate da li je voda pitka?
Svaki izvor koji izvire direktno iz tla je vrlo vjerojatno čist, s obzirom da nije imao priliku pokupiti nečistoće, te je prošao proces filtracije kroz stijene i zemlju. U nedostatku izvora iz tla, pobrinite se da voda brzo teče i da je čista. No, kod konzumacija nepročišćene vode iz rijeke uvijek postoji određena doza rizika - nikad ne znate da li je uzvodno uginula kakva životinja, te na taj način kontaminirala izvor.
