Unutar Koloseuma turisti šeću, fotkaju i zamišljaju trenutke kako je to nekad, davnih dana sve zapravo izgledalo. Nekad bi se na tribinama natiskalo 50 tisuća duša koje su pratile gladijatorske borbe do smrti ili konjske utrke. Sam Koloseum, otvoren je 80. godine, a povodom otvorenja se dobro slavilo – prvih 100 dana neprestance su održavane borbe, te su živote izgubili brojni ljudi i životinje.
Sagrađen tek 40 godina kasnije, Panteon je nadaleko poznat po zadivljujućoj kupoli koja je po sredini prazna, pa kroz nju probija sunce ili kiša, ovisno o vremenu. Panteon (hram svih bogova) samim imenom sugerira vjersku poveznicu, no neki povjesničari smatraju kako je isti zapravo sagrađen u čast rimskih careva, koji su ionako imali božanski status. Unatoč starosti, i Panteon i Koloseum, uspješno odolijevaju zubu vremena.
Očito, Rimljani su znali kako se gradi. Gotovo dvije tisuće godine nakon izgradnje, ove dvije građevine preživjele su razne nedaće, uključujući prirodne nepogode, ali i vojne sukobe. Nadživjele su carstvo koje ih je izgradilo, te postale simbol rimske kulture diljem svijeta.
No kako je Rim postigao tako monumentalnu arhitekturu u davno doba?
Inženjeri i znanstvenici i dan danas proučavaju rimske strukture, a kažu da su jednostavno na pravi način upotrijebili beton. Iako ga nisu izmislili, njime su definitivno podigli ljestvicu za gradnju. Izlijevanje betona omogućilo je rimskim arhitektima da postignu bilo koji zamisliv oblik, pa su uskoro počele nastajati spektakularne kupole, kao i lukovi i svodovi.
Također, valja reći kako je rimski beton, kojim su izgrađene spomenute građevine, ipak drugačiji od modernog betona, a svi koji su ga istraživali, zadivljeni su njegovom otpornošću, za koju je zaslužna reaktivnost, tj. sposobnost betona da se prilagodi kemijskim promjenama. I dok na današnji beton kemijske promjene utječu negativno, na rimski beton utjecaj je – pozitivan.
Mineral koji se spominje kao zaslužan za očuvanje građevina, zapravo je aluminijski tobermorit, koji moderna gradnja koristi kod gradnje betonskih protupožarnih zidova. Tog elementa u starim građevinama ima izuzetno puno, zajedno s filipsitom. Danas, kod izgradnje građevina koristi se portlandski cement, jer građevinari nikako ne žele da se njihov beton nakon izgradnje mijenja.
E pa, građevinari rimskog carstva koristili su se obrnutom logikom, te željeli promjenu betona, te točno izračunali, kako u materijalu vremenom nastaju minerali koji će ga činiti sve tvrđim i tvrđim. Jednostavno, ovdje više nema mikropukotina, već ono što je jednom izgrađeno, vremenom zapravo – postaje sve kvalitetnije i kvalitetnije. U svakom slučaju, znanstvenici i dalje proučavaju ovaj beton i mogućnost primjene u svakodnevnoj gradnji.
Kako su "naši" stari uživali u alkoholu? Ovako su pili stari Rimljani
+0
