Zagreb nije tipičan grad na rijeci, da se oko nje savija, a ona prolazi njegovim povijesnim središtem ukrašena cvjetnim mostovima i obasjana svjetlom kandelabera podsjeća na svoje značenje u prošlosti.
Ne, Zagreb je grad na obroncima Medvednice, koji od nje i nije mogao rasti prema sjeveru (iako, nažalost, u novije doba na tome inzistira), pa je u pohodu na jug grad jednostavno "naišao" na Savu, i kao da se do danas ne snalazi baš najvještije u njezinu prelaženju, s premalo mostova koji postoje tek malo više od pola stoljeća, pa sirota Sava, ni kriva ni dužna, grad češće razdvaja nego što ga spaja.
Tok Save reguliran je krajem 19. stoljeća, ona naravno prirodno nije imala današnji savršeno lučni oblik između Vodoprivrede na zapadu i Toplane na istoku, već je – divlja, s puno slapova i razgranata - više izgledala onako kako još izgleda u sjevernijim krajevima odakle potječe. Savu kakva je bila nekad danas u Zagrebu možete vidjeti tek na krajnjim zapadnim i istočnim točkama grada: pod Podsusedskim mostom ona je brza i divlja, a na istoku kod jezera Savica – koja su jedini sačuvani živi rukavac Save, ona je razlivena i močvarna.
Na Savi je bilo više otoka, a sjećanje na njih danas čuva uglavnom toponimija. Na primjer, Savska Opatovina čuva uspomenu na otok sv. Jakova na kojem je u srednjem vijeku izgrađena crkva i samostan cistercita. Zapadno – ili uzvodno – od Prečkog nalazio se otok Vučak, kako tvrde stare karte, a danas stanovnici istoimene ulice sasvim sigurno sebe ne smatraju otočanima. Vjerojatno najveći zagrebački otok bio je Zaprudski otok koji je nestao davno prije regulacije Save, a danas se još skriva u imenu četvrti Zapruđe. Od "novozagrebačkih" otoka tu su još bili i neimenovani Otok i također neimenovan, ali na mađarskom – Siget (mađ. Sziget - otok).
Jedan od novijih planova regulacije Save, onaj poznatoga arhitekta V. Richtera, predlagao je izgradnju 13 otoka koji bi bili premreženi mostovima, a i još noviji projekti predviđali su barem jedan centralni otok na Savi. Na umjetne savske otoke i nove mostove u Zagrebu zaboravili su redom svi koji su ih mogli ostvariti, pa o njima izgleda maštaju "samo“ oni koji svako jutro zapnu u gužvi na jednom od tri središnja zagrebačka mosta koji jednostavno ne mogu progutati sav promet i funkcionalno povezati dvije obale grada. Tako će Zagrepčani morati pričekati i na most i na novi umjetni otok na Savi, ali nama preostaje još da popišemo otoke koje danas ima glavni grad.
Već spomenutom regulacijom Save na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće od nekadašnjeg su toka i rukavaca nastala brojna jezera uz Savu, do su neka druga, nestala, isušila se i prekrio ih je grad, kao i druge dijelove toka i rukavce, i tek se poznavateljima i urbanistima pokazuju u smjeru (ili toku) nekih ulica, organizaciji čitavih četvrti i nazivima kojih smo se već dotakli.
Najveći sportsko-rekreacijski centar u Zagrebu, Jarun, čine regatna staza te Veliko i Malo jezero na kojima se nalazi šest otoka: Otok Univerzijade, Otok Trešnjevke, Otok veslača, Otok hrvatske mladeži, Otok divljine i Otok ljubavi.
Drugi uređeni sportsko-rekreacijski centar, gradski park Bundek ima dva velika otoka na prvom jezeru i šest, sedam manjih otočića.
I park Maksimir ima svoj "arhipelag" na Prvom jezeru, koji čine Prvi, Drugi i Labuđi otok, na kojima se smjestio i zagrebački Zoološki vrt.
Na južnoj obali zapadnog kraju grada, iza nedovršene Sveučilišne bolnice i golf-terena, nalazi se jezero kolokvijalnog naziva Ontario ili "Rivijera Lučko" na kojem uglavnom uživaju ribiči, a i na njemu se nalazi nekoliko otoka čiji broj ovisi o vodostaju – ima ih četiri ili tri, jer se između dva ponekad može i hodati.
I najdivljije savsko područje u Zagrebu, koje se nalazi na nekadašnjem glavnom toku Save, a danas na području gradske četvrti Peščenica-Žitnjak, ribički raj i ornitološki rezervat usred grada, Jezera Savica u svojoj močvarnoj bujnosti na 12 jezera skrivju više otoka.
Kako se jezera pune i prazne ovisno o godišnjemu dobu i radu Toplane, tako su neki otoci otoci samo za viskokoga vodostaja, a inače su poluotoci. Takvih ima možda i dvadesetak, dok je pravih otoka, iako bezimenih, pet: jedan je na Ušću, jedan na Glavnom jezeru i tri na jezeru Havaji.
Krš, pustoš i nostalgija: Pogledajte kako je zagrebački centar izgledao početkom osamdesetih godina
