Viseći hram ili Viseći samostan na planini Hengshan u Kini najposjećenija je kineska atrakcija nakon Kineskog zida. Samostan koji okuplja ljude triju religija svoju ogromnu popularnost ipak nije stekao zbog toga, nego zbog činjenice što je izgrađen – u litici i izgleda kao da je u nju utisnut. Nalazi se oko 70 metara iznad zemlje, a očito je građen više nego dobro jer se drži izvrsno i to već više od 1500 godina.
Za gradnju ovog neobičnog hrama iskorištena je kofiguracija planine Hengshan, pa je ovo konfucijevsko, taoističko i budističko svetište, jedino takvo u svijetu, zaštićeno kao kišobranom od atmosferskih promjena i erozije, a uzdignuti položaj također štiti hram i od poplava. Iz stijene izlazi otprilike trećina hrama, ali baš kao da je sasvim uz cestu prostorije su povezane hodnicima i mostićima.
Viseći hram sagrađen je za vrijeme dinastije Sjeverni Wei (491. godine), a svoj je konačni oblik dobio prilikom zadnje renovacije – oko 1900. godine i nalazi se u okrugu Hunyuan, Datong, pokrajina Shanxi. Često ga opisnim imenima nazivaju visećim hramom ili visećim samostanom, a lokalno ga stanovništvo zove Xuankong Si. Čitav hram nije izgrađen na istoj ravnini – pa će se i posjetitelj uspinjati na putu od južnih prema sjevernim vratima.
Most za hrabre
Hram se sastoji od dva glavna dijela. Južni dio ima tri etaže, a dugačak je oko osam metara i širok četiri metra. Ima tri dvorane, ukrašene skulpturama iz dinastije Ming (1368. - 1644.), među kojima je najveća visoka dva metra. Sjeverni dio je dugačak oko sedam metara i širok četiri metra i također ima tri dvorane, uključujući i dvoranu Sanjiao ("tri religije" na kineskom), simbol "zajedničkog suživota" triju religija. Južni i sjeverni dio hrama povezani su mostom Changxian – dugim tek 10-ak metara, ali daščanim i s vanjske strane planine, pa je zato on sigurno i najuzbudljiviji neduhovni element ovoga hrama.
Hram svoje postojanje može zahvaliti konzolnim gredama koje pridržavaju njegov isturen dio. Dvadeset i sedam hrastovih greda uloženo je u stijenu i učvršćeno klinovima kako bi osigurale trideset i dva metra dugačak hram koji "lebdi" nad zemljom. Okomite čelične potrporne grede postavljene su tek nedavno zbog osjećaja sigurnosti turista, iako one hrastove sjajno rade svoj posao. Unutrašnjost hrama također je očaravajuća. Zidovi jednostavno prate stijene i iz njega gledate i unutrašnjost planine. U visećem hramu čuvaju se i razni sveti kipovi i rezbarije, a iako se nalazi, daleko od svega, omiljen je i među turistima i među lokalcima.
Istovremeno se u njemu smije zateći samo 80 osoba, pa ako niste stigli u prvoj jutarnjoj grupi s njih točno 80, morat čete čekati u podnožju da netko obavi svoje razgledavanje i tek ga kada siđe – zamijeniti u divljenju visećem hramu.
