Galerija
Spekulira se da je ovaj paklenički jedan od 26 tajnih objekata koji su s istom svrhom sredinom prošlog stoljeća građeni diljem bivše Jugoslavije. Tuneli, koji su prozvani "bunkerom", izgrađeni na ovome mjestu, u kanjonu, zaštićeni visokim velebitskim kukovima, pružali bi i zaštitu od eventualnog napada iz zraka.
Tuneli su građeni u potpunoj tajnosti, a oni koji su ih gradili obvezali su se na doživotnu šutnju. Zato se o njima ni danas ne zna više nego što se znalo tih godina kad su se gradili. Stanovnici obližnjih mjesta, Starigrada i planinskih Ramića i Katića, sjećaju se da se kanjonom Velike Paklenice od 1950. do 1952., od Anića Luke do sadašnje recepcije NP-a, dok su trajali radovi, nije smjelo prolaziti, a tajno s gradilište čuvali vojnici.
Priča se i da su bunker gradili ne samo vojnici, nego i civilni radnici i zatvorenici, ali ništa od toga nije potvrđeno. Nije uostalom bilo neobično da JNA kopače svojih budućih skladišta i baza dovozi na teren s povezom na očima. Međutim, kada je Staljin umro, 1953., tuneli su zapečaćeni – a otvoreni su tek početkom Domovinskog rata kad ih je preuzela Hrvatska vojska.
Tada je u dubini Velebita otkriven impresivan podzemni kompleks hodnika, dvorana, skloništa i tehničkih prostorija, ukupne površine od gotovo dvije tisuće četvornih metara. Kompleks je bio opremljen pločicama i vratima, ventilacijskim sustavom, cisternom za vodu, a na samom kraju tunela nalazio se, pretpostavlja se "Titov apartman", najsigurnija soba s četiri metra debelim zidom, vlastitom kuhinjom i kupaonicom.
Ne zna se na koji su način tuneli klesani u stijeni i kako je ona probijana, ali jasno je da su – obloženi metar i pol debelim betonom -rađeni da budu otporni na eksplozije. Tone kamenja izvučene Velebitu iz njedara dijelom su nasute na prilazni put do bunkera, dio je korišten za oblaganje zidova, a dio je završio u koritu potoka. Bunker je imao dva ulaza, a oba su bila zapečaćena od prestanka gradnje do 1991. godine.
Hrvatska je vojska u ratnim godinama tunele koristila kao skladište, a nakon rata predani su na upravljanje Nacionalnom parku Paklenica. Nakon ogromnog i dugotrajnog procesta preuređenja, danas je ovaj kompleks otvoren za javnost kao moderan i interaktivan Posjetiteljski centar "Podzemni grad Paklenice" koji je uglavnom usredotočen na velebitska čudesa i ljepote, a bunkeru je posvećen tek jedan hodnik i – i ime caffe bara.
Projekt uređenja i opremanja posjetiteljskog centra realizirala je Javna ustanova Nacionalni park Paklenica s partnerima - Hrvatskom gorskom službom spašavanja (HGSS) i Klasterom za eko-društvene inovacije CEDRA Split. U tri velike dvorane posjetitelji mogu doživjeti Velebit svim osjetilima te naučiti sve o njemu – njegovu nastanku i geološkim fenomenima, flori i fauni, ali i njegovim ljudima i njihovim običajima.
Čitava je dvorana posvećena Paklenici kao jednom od najvećih penjališta u ovom dijelu Europe, postavljena je umjetna stijena i predstavljeni su pioniri hrvatskoga alpinizma. Posjetitelji se mogu upoznati i s poviješću i radom HGSS-a te iz prve ruke, odijeljeni tek ekranom, čuti priče zaslužnih gorskih spašavatelja. Podzemni grad Paklenice rijedak je primjer (vrlo) dobre prakse kojom su betonski relikti bivše države dobili novu, primjereniju i puno ljepšu ulogu.
Kamen po kamen: Suradnja s kršom koja je premrežila pola Hrvatske, a koju danas čuva UNESCO
