Galerija
Ljudi na istočnoj obali Jadrana još su od vremena Ilira i Liburna počeli dorađivati krajolik ovom vrstom suhozidne gradnje - od netesana kamena i bez upotreba veziva. Tehnikom suhozida gradile su se i građevine namijenjene stanovanju (ilirske gradine), kao i one za privremen boravak (buje i kažuni), suhozidom su se označavale međe, ograđivali izvori i posjedi, a njime se i čuvalo ono malo obradive zemlje među kamenom.
Gromače su kroz stoljeća stvorile mreže i uzorke u kamenu Istre, Dalmacije, dalmatinskog zaleđa i otoka. Štitile su zemlju, biljke, blago i ljude i postale dio tradicije i identiteta krških predjela. One su rijedak primjer čovjekove intervencije u krajolik koja ga nije porazila, pobijedila i pregazila, nego ga je nekako – oplemenila. Vjerojatno zato što se, iako se čine vječnima, mogu se razrušiti u trenu da ne ostave nikakav trag, zato što su građene od materijala "s terena", kao i zato što tehnika ne dopušta pretjerivanje.
Gradnja od neobrađena kamena i bez vezivnog tkiva sadrži u sebi i neku poetičnu dimenziju, poznavanje kamena i poštivanje prirodnih zakona. Posebnost gromača leži u tome što su građene isključivo slaganjem kamenja, često nepravilnog oblika, poput slagalice čiji dijelovi savršeno precizno prate jedan drugog. Njihova gradnja zahtijeva impresivno tehničko znanje, znanje koje se njegovalo tisućljećima i prenosilo usmenim putem, bez zapisa, crteža i udžbenika, s generacije na generaciju.
Njihovi su graditelji znali kako bez veziva postići čvrstoću, otpornost na vremenske nepogode i dugotrajnost. Posebna pažnja pridavala se uglima, nadvojima, otvorima i završnim linijama koje su omogućavale ravnotežu i stabilnost građevine. Na otoku Pagu, primjerice, gromače su služile kao zaklon ovcama od jakih bura. U Primoštenu su ograđivale vinograde i poput kutijica štitile lozu od vjetrova i erozije. Gdjegod da su građene, gromače su fascinantan prizor ljudske izdržljivosti i spretnosti.
Vještina koja nam je bila toliko poznata i bliska, odjednom je u 20. stoljeću, masovnim odlaskom s te škrte zemlje i s toga golog kamena - gotovo zaboravljena. Zato je od ogromne važnosti to što je gradnja gromača 2013. godine zaštićena kao nematerijalno kulturno dobro Republike Hrvatske, a 2018., u zajedničkoj nominaciji Hrvatske, Cipra, Francuske, Grčke, Italije, Slovenije, Španjolske i Švicarske UNESCO ju je uvrstio na Reprezentativnu listu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva.
Velik je posao, uz neke pojedince i institucije, napravila udruga 4 Grada Dragodid koja je prva podnijela zahtjev za trajnu zaštitu suhozida Ministarstvu kulture RH. Aktivno organiziraju radionice gradnje suhozida i razne edukativne programe posvećene tom umijeću te se brinu se da se vještina gradnje gromača – nikada ne zaboravi.
Akcija čišćenja i besplatan ručak: HPD Kapela poziva ljubitelje prirode u Park prirode Žumberak
