Na današnji dan 399. godine prije naše ere, Sokrat, jedan od najvećih filozofskih umova, ne htijući odbaciti svoje učenje i odustati od svojih stavova ni pod prijetnjom smrću, ispio je otrovni pripravak od kukute i postao jedan od najranijih i najznačajnijih primjera režimskog ubojstva slobodne misli.
Sokrat je rođen u Ateni 470. ili 469. godine prije Krista. Nije vjerovao u pisanu riječ, pa iza sebe nije ostavio ništa zapisano, a mi smo ga upoznali iz napisa njegovih suvremenika, ponajviše Platona koji je svoga velikoga učitelja učinio glavnim likom svojih djela.
O Sokratu najviše saznajemo iz ranih Platonovih dijaloga ("Kriton", "Obrana Sokratova"…), dok u onim kasnijim zapravo progovara sam Platom, zaogrnut likom svoga učitelja. Sokrat je svoju filozofiju doista i prakticirao u dijalogu sa sugrađanima na glavnom atenskom trgu.
Čovjek u fokusu
Za razliku od filozofa prije njega, Sokrat svoj interes s kozmosa svrće na čovjeka i bavi se antropološkim i etičkim problemima. Za razliku od sofista koji relativiziraju svaki pokušaj govora o istini, Sokrat se bavi upravo onim istinitim, temeljenim na logičnoj nužnosti i istim za sve.
Njegova metoda "porađanja" istine – majeutika počiva na premisi "znam da ništa ne znam" iz koje se planski vođenim razgovorom – ipak dolazi do istine, jasnog određenja pojmova i utvrđivanja same biti stvari.
Čvrsto je vjerovao da ako što nije (i) dobro, (i) istinito, (i) korisno, o tome ne treba ni govoriti, što mu je svejedno ostavljalo dovoljno tema za filozofiranje i udaranje temelja dijalektičko-kritičkoga načina mišljenja. Sugrađane je tjerao na razmišljanje i preispitivanje svega, što je u vrijeme cvjetanja atenske demokracije upravo bio odraz duha vremena.
On se međutim promijenio s promjenom vlasti nakon Peloponeskog rata, pa je i Sokrat optužen da "izmišlja nove bogove i kvari mladež". On od svojih stavova nije želio odustati, ali se također nije htio ogriješiti ni o atenske zakone, pa nije iskoristio ponuđenu priliku za bijeg iz zatvora.
Kada ga je u zatvoru posjetila njegova žena Ksantipa, o kojoj iz mnogih anegdota ne saznajemo ništa dobra (za korisno i istinito ne znamo), i naricala jer će "umrijeti nevin", Sokrat joj je, kako se još od antike priča, odgovorio: "Luda ženo, zar bi ti bilo draže da umrem kriv?"
Sokrat je 15. veljače ispio otrov kukute i umro. O njegovu utjecaju na kasniju filozofsku misao bavi se zapravo čitava povijest filozofije od 399. godine pr.n.e. do danas.
Novi kviz općeg znanja: Toliko lagan da nema izgovora za manje od 10 točnih
